четвртак, 7. август 2014.
уторак, 1. април 2014.
…nastavilo se u napred 28.08.2008
…nastavilo se 28.08.2008
- Izvini prijatelju, nisam iz ovog kraja a interesuje me
gde je to carstvo Rok-Šildovih? Namerio sam da svratim
do njih, da me upute kako da postanem bogat i slavan
kao oni što su.
- Putniče namerniče, vidiš li onu najveću
dinu u pustinji pred nama? To je čuveno carstvo
Rok-Šildovih (štitonoše roka i poroka) !
Iako je bio iznenađen veličinom dine,
zapita spontano isposnika: „A šta ako dune vetar pustinjski?“
- Ne znam prijatelju, nisam vidovit, samo znam da vetar
još nije dunuo i da je vreme sunčano...
a poznatiji među zvezdama ( Granda ) kao Turbo Luki , prozivam te po ko zna koji put (mnogo sam drumova prepešačio a da baš nisam morao) jer nastavljaš da se brukaš, tako što mi konačno, posle šest godina odgovaraš na moje pismo od 27.01.2008. “uvredljivim tekstom” sadržanim samo u tvom potpisu da si ga primio! To je bilo dovoljno za prvih par meseci, da napišeš odgovor. Kod pisaca, a i kod većine običnih ljudi, je to izazov da što pre odgovore i skinu ljagu sa sebe, ako je o tome reč (a reč je baš o tome, svega mi )! Ti si dokazao da nisi pisac, samo još da se i ti sam u to uveriš. Jesi ti napravio prvi polu korak na trnovitom putu ka piscu - a to je čitanje. Da bi napravio drugi deo prvog koraka, ti bi trebalo nešto i da napišeš i ispuniš prazan prostor do punog koraka. Ti nisi u stanju da napraviš ni taj jedan korak, ako već nećeš da hodaš. Kako onda misliš da budeš pisac. Ti brkaš babe i žabe i hoćeš reći da je i žaba baba? Ja lično znam za tvoj kapacitet ali pokušavam i dalje da te ohrabrim za taj nadčovečanski napor hodanja, pa zatim redom vaspitanje i učenje. A ti bez temelja hoćeš da budeš pisac a ne znaš ni da hodaš. Gotivno. Onda bi svi bili pisci (što bi bilo dosadno), pa bi mogao da postaneš, na primer, grof Ćano? Nije to Luki isto što i „ringe, ringe, raja, došo čika Paja pa pojeo jaja...”
Šta si ti, pisac ili grof? Grof nisi, ostaje ti pisac?! A nisi ni pisac! Pa šta si onda? Izjasni se, napiši, da i mi saznamo za tvoje želje, sigurno su lepše od zbilje! Tako bi i ti doprineo razvoju čovečanstva jer je to u tvojoj glavi verovatno revolucionarno i nepoznato ostatku ljudske rase! Ja neću prestati da te perem, jer si mnogo zaprljan, dok god ti ne progovoriš i odgovoriš, a ti vidi šta ćeš. Izbor ti je vrlo sužen. Probaj nešto da napišeš, to ti je bar lako-pisac si? Pišeš o drugima i zoveš se piscem a ja pišem tebi i o tebi a nisam pisac. Pravi si i orginalni nemi pisac, nema šta! Za tvoju južnjačku utehu, ni mnogo pametniji od tebe i mene, ne bi znali kako da odgovore! Probaj da nađeš i motivišeš nekog pisca da odgovori umesto tebe. Preporučujem ti Smilju Avramov, Kostu Čavoškog ili Branu Crnčevića da odgovore umesto tebe, jer te oni mnogo, mnogo bolje poznaju od mene? i rado će se žrtvovati za tebe sazdanog od slobodarskih ideja? Kada bi Svetozar Miletić znao za tebe, ne bi prestao da se vrti u grobu, turbo, kao na ražnju, a možda i oživi od svežine tvojih ideja. Posle toga ti ostaje samo usmena odbrana napisanog i akademski dvoboj tebe kao pisca i mene koji nikada neću reći za sebe da sam pisac.
Za sada te prijavljujem ljudima i javnosti, da si lopov, prevarant, licemer i kriv za smrt jednog časnog čoveka. To ti nikada neću zaboraviti i dok ne gukneš, da te svi čuju, (makar rekao, „nicam ja jeo Ziher Nadle, ja gutam Ziher-Knedle”), videćeš i čuti mnogo više od svega do sada napisanog. O tome ti ne mogu sada pričati (ne znam tačno ni ja), sve u svoje vreme. Ne pada mi na pamet da ti se svetim sada kada sam ti i jednu smrt već oprostio, nego te i dalje posle mnogih leta, pozivam da makar i sada povučeš jedan ljudski potez i sebi olakšaš posledice za učinjeno. Tako bi me oslobodio obaveze da ti neprekidno pomažem i trošim se za tebe „nepoznatog”, da se ne ogrešim o tebe kao što ste se ti i tvoji prijatelji ogrešili o mene. Oslobodi me konačno bede u kojoj ti živiš a ako nećeš, meni će biti lakše da i do kraja svog života pišem umesto tebe, nego da platim večnu kaznu za ono što si radio, verovatno bez trunke svesti da to košta mnogo više od najvrednijeg dragulja ako si ga osvojio na prevaru!!! Da znaš ovaj „mali” detalj, ne bi ga doveslao čak dovde. Vratio bi se ti odavno ali ti je „inžinjer” Vili osvetljavao put. Moj najbolji prijatelj te je zaveo a da ja to nisam tražio od njega. Baš je drugar, sve je preuzeo na sebe i tebe. On te je uvalio u nevolju a ne ja koji sam se samo branio i pokušavao svih ovih godina da ti kažem, da si se zajebao. Nisam uspeo jer verovatno nisam znao bolje! U poverenju - Vili je čekao celog svog života na priliku da mu neko poveruje, da bi se osvetio ljudima što ne može da bude čovek (to svi starosedeoci u kući znaju odavno, davno pre mene i pre tebe - Natűrlich). Vili i Ranko su ti odavno dali nešto što nije njihovo a ti, lakom po prirodi, uzeo si i prisvojio kao da je tvoje, ne fermajući bukvalno ni jedan prirodni zakon. Svih ovih godina ti ih ja objašnjavam jedan po jedan a ti ni da bekneš. I još si turbo pisac, što će reći da si bolji od svih skupa ? Samo još ostaje da te proslavim i da umrem za tebe (što ne planiram jer ti ni to ne bi pomoglo). Pripucaj ti kad ja neću da samoumrem, ako je to uslov da ti budeš pisac. Ispalo bi da nisi mogao da budeš pisac jer sam ti ja smetao, pa si me zato uklonio. Koliko tu kondicionala ima, to nije zdravo ni za zdrave a kamoli za bolesne i skraćene pameti! Da li ti je dosta Luki Luče (vokativ od Luk)? Ne daj se Luki, možeš ti da izdržiš slova na papiru lakše od mene koji sam morao da ti oprostim sijaset patologija i jednu smrt pride! `Ajde da se đoramo. Bi ti al’ neću ja jer vredelo je svakog saznanja. Za smrt svoje majke ne znam cenu, (tu spoznaju ostavljam tebi, ne moram ja baš sve da znam). Dovoljno je što ćeš ti saznati pa nek ja ostanem u neznanju. Od onoga što malo znam, vidim jednim pogledom u svo četvoro kako vam se životi „kvalitativno” menjaju u hodu od silnih želja da me upropastite jer sam po vašem starom dogovoru - manijak. Bolje bi bilo da ste više vodili računa o sebi nego o meni i mojoj majci. Dabome da bi vam bilo lakše bez takvih želja. Za nadu Vilijeve ženice da ga se oslobodi zauvek pomoću mene, ne bih dao ni pišljiva boba. Pre će biti da ona jadna neće doživeti taj dugo čekani dan jer je sve ljuća i mršavija od neuzvraćene ljubavi ili patološke mržnje? A o petom pridruženom članu (Lukijeva ženica) male organizovane grupe u defektu ne mogu još da skockam paradoks iz 2005 da je ona neuropsihijatar? Ja znam nekolike kojima je potreban psihoterapeut ali ne smeju da kažu, (zaboga, pomisliće da sam loš psihijatar, pa šta ću onda, nego ću da glumim zvanje). Tako bi i gospođa Lučić-Marić mogla da pomogne bolesnome kao i posrnuli psihijatar iz predhodne rečenice. A u isto vreme bi mogla da potraži pomoć psihoterapeuta jer je bolesnima poverovala svaku reč i usput zapamtila i uzgred memorisala „saznanja” o meni - manijaku. Napunili su je bolesni ko` plovku sačmom i ne verujem da je ona , osim svađe, sposobna za bilo šta stručno. Setite se gospođo Lučić-Marić Vilija i Lukija šta su vam sve pričali o meni, umesto o sebi. Kada vas vidim takvu van sebe, setim se da su želje jedno a istina nešto sasvim drugo jer da su želje lepe kao istina vi biste cvrkutali i ne biste išli kao van sebe. Da možda ne idete izbezumljeni zbog mene ili zbog... Znate, kada bih nastavio, sigurno bih vas povredio što mi nije namera. Ja sam hteo da vam kažem istinu još 2005. kada smo se tek upoznali ali vi niste hteli da je čujete. Ja i sada pokušavam ali vi ste u sred teške patologije, pa se ne smem upuštati u takve pokušaje. Ja nemam zašta da se pravdam a vi tako poremećeni ne biste bili ravnopravni za ozbiljniji razgovor, bar ne sa mnom, pa zbog mogućih novih posledica po mene ne bih to više pokušao. Srećom, ne viđamo se, pa tako i odlažem mogućnost da me eventualno čujete, što bi svakako bio pomak za vas i mnogo bi više vama koristilo, (ja to sve odavno znam)!
Da se vratimo tebi, Luki Luče, nemi pišče. Ti si moja glavna tema i bilo bi krajnje nepažljivo od mene, kada bih te zapostavio! „Još uvek se budim noću sa tvoji imenom na usnama i tvojim bisernim likom pred očima“. Šta sve „obožavalac“ mora da učini, da bi se dopao i približio svom „idolu“? Ja, kao prirodno „ograničen“, nemam baš mnogo šansi da ti se dopadnem i da me primetiš. Ostaju mi jedino stalni pokušaji da, u šumi pisama koje dobijaš, baš moje probudi zainteresovanost mog Guru-a tj. „učitelja“ hodanja Luki Luka sve stranog a ništa domaćinskog. Hodaš ti, uvek kada treba, izdignutih ramena sa zategnutom glavom i uzdignuta čela da, kada bi imao kolac u leđima, ne bi se samopovređivao od istog jer ti je stav krajnje pravilan, upasovan u ideal ponosnog držanja, zapisanog u udžbenike! Retko ko bi mogao sa tobom da se takmiči na planu predstavljanja sebe Kosmosu. Toliko si dominantan, da će i zvezde početi da se mere po tebi i pravo je čudo da se to do tvoje pojave nije moglo spoznati! Tvoj značaj se meri sa otkrićem gvozdenog konja koji bljuje vatru i svaka mi čast da te ovoliko hvalim! Ako ovako nastavim sebe da edukujem kroz pisanje, saznaću uskoro da ovo nije obična drama, već bi mogla da se nazove višedrama(VIŠEDRMA) bez i jednog čina i novi bukvar i podsetnik dokle seže ljudska glupost. U isto vreme, ovo bi mogle biti i formule za ublažavanje posledica pogrešnih postupaka. Budi ponosan što baš ti, prvi posle mene saznaješ za lek i prestani da hodaš tako kruto, vojnički. Umorićeš se i istrošiti već davno potrošene zalihe svesti i pameti, a tek treba nešto i da napišeš na zadatu temu (nije dovoljno samonaduvavanje i krajnje pravilan stav tela bez mozga). Tu ti nikakve želje ne mogu pomoći. Ništa ne radi na ličnu želju, što se najbolje zapaža na tebi a i trudovi su ti već epski i da nisi slabić i kukavica, bio bi stvarno Džejms Bond, kao i svaka šuša (tvoja druga davnašnja želja)? Kod takvih kao što si ti, jedna iluzija je nedovoljna za opstanak, dve su minimum a i broj je skroman! Jeste Luki, Džejms si Bond kao što sam i ja princ Valijant. Meni je ostalo toliko svesti da znam ono što ti ne znaš, da ja sigurno ne mogu da budem princ Valijant ali bih mogao da preuzmem neka od slobodnih, preostalih imena. Mogao bih da se zovem, na primer, print Varijant (lepo ime, originalno, nema takvog i tako ću obezbediti sebe u dva turbo izdanja!)? Vidiš Luki, da i ja mogu da budem pametan kao ti ali se za razliku od tebe neću proslaviti iluzijama, iako mi se baš sviđa moje novo, jedinstveno ime - print Varijant! Ti si preuzeo tuđe ime (Džejms Bond), koje je već zauzeto, pa ispada da i to hoćeš da ukradeš, što je i teoretski nemoguće i ruši ti san da je sve tvoje! Ja sam ti poodavno nadenuo tep-Bole (Vili je Kole a ja sam u takvoj konstelaciji inspektor Radiša iz susednog crtanog filma koji je poslat da spasava glupog Boleta od kvarnog Koleta. Za Radišu se unapred zna da će rešiti i ovaj zamršeni slučaj jer je on ne-odojljiv veštačkim mlekom) pa bi na moju sugestiju mogao da preuzmeš neko slobodno ime tog tipa, a u skladu sa nadimkom. Preporučujem ti da se zoveš Džejms Bolid, baš bi ti odgovaralo i sve se uklapa mnogo bolje od Džejms Bonda koji već postoji, makar samo na papiru i filmu. Tako ćeš se osloboditi svog mučnog imena ispunjavanjem uslova za to i teoretski dokazati da si samo jedno, a ne drugo!
Uvek si bio „skroman“ jer voliš i jare i pare. Ne moraš da čitaš ni Bibliju, svi postulati su već obrađeni u reklamama i živeo nam Kill Blentoni i Buši Đorđe koji je još tada u Pagodi kod Mlina ispod Šao-Lin-a počeo kao lju-ubitelj da upražnjava borilačke veštine koje će muu biti potrebne u nerednom periodu njegove vladavime, pa muu odmah dodeliše ti-tul-um Karate Džordž 7.dan (stvaranja scene) a on je za uz-vrat bivolji odmah počeo da Brus Li rogove da bi nas bolje Buši-o, o kuku nama iz Dobrote Ko-torske i smrti mor(t)ske. Zar nije bez-granična ljudska glupost dati osve(do)ćeno paganski bolesnom i um-obolnom Karate Džordž-u, unapred dokazanih ne ljudskih i nečasnih namera, sa posledicama hitlerovskih razmera glob(bez)obalno, da upravlja drž-av-OM i navodi Planetu na sprud (koji će malo kasnije biti leti-mično opisan a bogami i upisan) i onima još gorima iznad njega identičnog super kvaliteta „oslobodjenih" duše sve do tada prisutne a sada boravi samo u reklamama ostavljena kao neželjeno dete na staranje „pametnijem". A sve to da bi par stotina ili hiljada najgorih izdanaka i izdajnika ljudske vrste mogli baš puno da zarade, prevare i obogalje „ostatak" Sveta va bank, uz „pomoć" test-amen-tata iz Roswell-a, i da se potom(n) mirno, u svili i kadifi uspnu do Raj-ića Tana(no) skaj sija ušančenih jaja, koji ih čežnjivo i nestrpljivo čeka da im saopšti (do tada nećete razumeti jezik rajski, komp-li-kovan je, a vi golaći) da nisu morali da se uspnu tako visoko da bi saznali da je za takve Raj u Paklu a da je mali izlet do Neba, bio uzaludan. Tamo gde takvi idu, nema vazduha kao na izletu života koji ste privremeno disali. O detaljima večne nam Postojbine ćete kao i svi saznati kada stignete na Odredište a ne vaše lično Zabavište u kome se kao nestašna i razularena deca sigrate sa svima nama igračkama. U toj igri privida smer-no vodite računa o nama isto kao i čuveni Galski i Angrosaksijski tigar norman(l) Beng (ništa manje a više-procenite sami) što vodi računa o tebi kada se, oči u oči, sretnete u šumi gde na proplanku kao kruni svog života, bereš bezbrižno bostan a brine tako-đe i o tvom rodoslovu, živopisu i posebno frizuri koju ti je dan ranije, čuveni frizer Led-tko & Ko. ugnezdio na frtalj glave sa krivudavim razdeljkom i da ne zaboravim, račvastim jezikom koji zajedno ističu i naglašavaju tvoju izuzetnost. Tada te Beng brižno izuva iz novih cipela, koje više nećeš o-buva-ti ostavljajući ih da pored ostataka tvog gnezda nemo svedoče o nekadašnjem vlasniku. Naravoučenije: Bolje da si brinuo o sebi i opasnostima sutrašnjeg izleta po mračnoj šumi nego što si se opijen sobom nadmeno kicošio po krajki kao po okrajki, misleći da si veći i važniji od sebe samog, zaboravljajući da ti-gar nije umiljata salonska mačkica kao što se priča. Možda briga o nama nije baš svima jasna pa da probamo neko lakše poređenje. Oni brinu o svima nama isto kao sto i hokejjaši brižno vode računa o paku koga svi odreda jure i čuvaju njegovu celinu, raspaljujući po njemu glu-paku, boreći se oko njega (da ga uture golmanu kome je jedini cilj da ga spasava, barem povremeno) do njegovog poslednjeg gumenog ivera, zdušno radeći na njegovoj strukturi. Naravoučenije: frapantno mali broj ljudi se zapita, koliko se količinski tih glu-paka potroši tokom sezone lova na njih. Odgovor se ne daje, jer je malo njih zainteresovano, pa da se ne troše sredstva, ne daje se pojedincima već samo znati-željnim grupama kojih nema. Gotivno, zar ne? Treći način... šta je Luki, puno ti je da slušaš o ljudskoj gluposti a nije ti puno kada ih sam izvodiš. O-piši ti neku svoju, koju ja ne znam, golube pismo-nošo, al' ne sekiraj se Luki, ti za mene imaš veći značaj od mnogih mojih prijatelja, prošlih i sadašnjih jer, dok se ti tako v(l)ažan nisi pojavio (Vili, Ranko i Simka su se proja-Vili ranije), sve ovo što pišem nisam imao u glavi. „Saradnja” sa tobom manje a tvojom prirodom više i koja je tebi naravno, potpuno strana , mi vrlo pomaže a ja se kao što vidiš, neprekidno zahvaljujem tvojoj gluposti dok ti tako praznoglav nećeš ni da odgovoriš na čestitke, bahat-tore iz hendikepa a nadmoćan bez teksta. Bezbrojni su primeri ljudske gluposti, predivni za opis, prepuni smeha i suza radosnica a tragični i besmisleni za izvođače i milijarde nesvesnih sluga privida i propasti koji tome povlađuju. Pa kada su i samoubeđeni da su kao i Karate Džordž, najbolji, suštinski nemaju nikakvu svrhu i smisao a potpadaju pod reč Privid (koga čak možeš i za obraz da uštineš). Oni dominiraju rečima i silom, pa će nas samo sa tim, a bez duše, odvesti u svetliju budućnost??? Naravoučenije: Teoretski je nemoguće da nas takvi, sa kakavim postupcima odvedu na bilo koje mesto drugačije od Pakla. Dokaz: takvih, kakavo prividnih ima čak i sa Nobelovom nagradom kao „potvrdom” da su bolji od drugih. Primer bezdušnog Timar Ah-ti-Serija(prav vo muu je ime Jok JaIhnen) koji ori-ginalno dade divljem plemenu državu i brand new, stalni čir „prijateljski” bezdušnoj Evropi da bolje propadne potvrdjuje da vlada privid sa sve manje ljudskog učešća! Šta bi čika Nobel rekao kada bi znao šta Plutoo-kratki rade sa smislom života, i za svoju ličnu korist! READY, STEADY( pa podesi) ili ZAREDI, pa PRIŠTEDI, ostaćeš GO što u prevod(z)u sadašnjeg vremena i nataložene svesti zarobljene u torovima ima jedno jedino značenje i nije produkt jedinke koja to samo zastupa, da je sve to jedinstveno ubistveni i pravi US-PEH ...? To je na makro glob-al-nam planu a na mikro planu gde „vladaš" ti Luki-Prazni-Luče sve je idetnično i ne postoji nikakva suštinska razlika izmedju tebe mikro i Karate Džordž makroa. Skoro svi znamo da kada se gleda naša Zemljica iz dubine Kosmosa, teško da bi se i mogla registrovati a da se odanle-le razli-kuje veličina Makro Karate Džordž-ovog od mikro Tur-bee i piš-ce Lukijevog. Razlika je nemoguća, osim samo u slučajevima kvara i gluposti, koje zrače nadaleko i uočljive su i vidljive odasvud osim nama grešnima i potpuno su besplatne? Si-guraš? Keve ti, imaš pomoć 1250 uni-verzi-teta i teča, da zajebeš Svemir. Misliš li zaista da to tako može? Ako misliš kao što misliš da misliš, ti si budalo samo takav, kakav, av, a svi pro-fes-ori džumle, upregnuti za „postizanje iluzornih ciljeva" su naravno, veće budale od tebe jadnog koji je u to poverovao. Kada bi zapitao svu decu ovoga nam Sveta dali je to istina, barem 95% dece bi znalo odgovor, a vi se zovete pametni i temeljno u-vis-oko obrazovani. Kakvo vrh-humsko dostignuće, nezabeleženo ni u jednoj knjizi, jer kako bi i moglo biti, kada je čista iluzija. Dalje, sve dalje tonete jer ste toliko pametni ali dobro-nenamerni, da ćete pre sve srušiti, nego priznati da ste nesposobni da više nosite ep i epitet Čovek. Od vas će ostati samo epitaf-„bili nekad neki ljudi". A sad, juriš nazad u prividnu stvarnost Matrix-a gde se bije ljuti boj sa mutantima bez srca, bele puti i svetlih očiju a do sada bez udar-Aca i Metaxa.
Da ne bih od-lutavo pa za-blud-o vraćam se Lukice tebi, tebi na obodu slave. Stani bre Luki, kumim te Bogom. Pardon, javi se Luki kumim te Bogom! I prestani da me učiš, bez i jedne napisane reči, dosta mi je, nisam to tražio. Prozbori zmaju i oslobodi me nagrada koje mi takođe ne trebaju. Daj mi daha da probam i sam nešto da dokučim, ne mogu više da se kešam, hoću malo i sam da se vozim! Zar treba ceo život da budem posvećen takvima i to kakvima! Ne daj Bože nikome. Takvi sklopovi bukvalno nigde ne postoje osim u tvojoj glavi i osiguravaju ti zavidan uspeh u Paklu! Ovo je bilo za tebe i za javnost, a na sudu, veruj mi, neću dokazivati da nisi pisac, već samo da si lopov i ubica ispunjen nesvešću. Mic po mic i dodjosmo pravo pred naplatu praznoluki, vreme je! Verovatno sam i ja neko oruđe, kao i ti, samo su nam ciljevi malo drugačiji a razlika je ne manja od Zemlje do Neba. Ja bih voleo da si ti bliži Nebu nego što si (naravno, ne horizontalno!). Moj zadatak se i sastoji od uloženog truda za tebe bezvrednog. Hajde se ti potroši za nekoliko redova pisanog teksta, (ne moraš baš koliko i ja, ne moraš ni 10%, hajde bar 1%) da vidimo da li si ti stvarno pisac, koji neće da piše jer ne zna, ili sam ja pisac, a zapravo to nisam?! A i Džejms de Sika si Bond pride. Previše i za zdrave Luče a tek za tvoju ženu i decu, ne daj Bože nikome! Dajem ti samo primer da su jedni od retkih koji ti, eventualno, još veruju da si pisac, tvoji najbliži! Tako otac vaspitava svoju decu, da veruju u iluzije da greha nema. Pa šta misliš, kada ih tako učiš, da li im činiš dobro ili i njih lažeš i radiš protiv njih i protiv sebe? Jedino gde biste mogli da se proslavite, ti i tvoji drugari Vili, Ranko i „nepoznata“ mi Vilijeva ženica Slinavka zvana Simka, su pozorišne daske na kojima biste poput četiri spomenika služili za to da ljudi nauče kakvi jedino ne smeju da budu, isključivo zbog sebe, i da ne bi prošli kao vi. Jedini problem je kako nakalemiti mramor na daske ako su daske podloga? Potpuno zasluženo se proslaviste, ali ne onako kako ste mislili, nego kako ste služili Bogu i ljudima. Vi to zaradiste nezavisno od dasaka iako ste kao mramor prividno jači. Nisu daske uopšte neophodne da se „dosegne“ Pakao ali je to nažalost lep primer za ljude i neka služi kao potsetnik da ne zaboravljamo ono što ne sme da se zaboravi, (a ipak se zaboravilo), kao da to suštinski sme da se zaboravi i da je besplatno? Slava vam dragi prijatelji, ja hrišćanski pomogoh a vama neka je Bog u pomoći.
Ti mislio Luki da je kraj. Jeste, Luče, kod normalnih i zdravih ljudi to bi bio kraj. Ali nenormalnima moraš svakog dana da ponavljaš isto, da bi možda nešto i zapamtili. Tako i u ovom slučaju, na jednom od krajeva obratim se svima vama učesnicima a ne samo tebi (ti si onaj overdose koga skidam sa đanka pažljivo, temeljno i dugo, jer su se dosadašnji medikamenti pokazali neuspešnim, pa sam morao da zagazim u neistražene vode novih eksperimentalnih lekova, još nedokazanih u praksi. Uf, bre Luki skini se) i objasnim da ste svi podjednako krivi za smrt časnog čoveka ali da vam ja svima opraštam i pozivam Svevišnjeg da vam i on malo pomogne. Ja se kao hrišćanin i dan danas trudim, on mi je svedok kao što je svedok i vama koji ste ga se odrekli i krenuli stazom paganskom, oličenoj u Karate Đorđijuju i svima njegovima iznad i ispod njega, istog, identičnog super kvaliteta, u proverenom pravcu ka pučini i beznađu. Pitajte bilo koga, da li bi pristao da ide tamo? Niko ne bi, sem vas - defektne Četvorke, Karate Džordž-a i njegovao njih. Nedovoljno je što niko drugi ne bi. (Ah, taj kondicional zamorni!) Ali kako sa te staze paganske sići, pitate se vi? Stvar je mnogo jednostavnija, nego što u zbilji izgleda. Dovoljno je samo da ne radite ono što radite i nije tačno da vas niko ne vidi i niko ne čuje. Kada ja kao jedinka znam šta radite i naravno šta mislite, kako li tek znaju oni koji „regulišu saobraćaj "u ovom delu Kosmosa? U hodu plaćate ceh za pogrešne postupke. A vi mislite i dalje da specijalno vi smete da radite grešne stvari i da budete prirodno nagrađeni za „ori-ginalan“ pristup koji su, za vaše saznanje, milijarde grešnika iz prošlosti identično „ori-ginalno“ već radili. To i mala deca mogu shvatiti. Ali je nedovoljno samo shvatiti, treba to i uraditi, što je za vas četvoro i ostalih par milijardi uključujući i Đokicu i njegove, teoretski i praktično nemoguće, jer su vam životi već prepunjeni pogrešnim postupcima. Otežavajuća okolnost je, da povrh svega, nemate ni svest da ste duboko u reci bez povratka. Ovo sve je otac Tadej jednostavnije opisao „znam mnogo ljudi koji su mrtvi, a misle da su živi“. Tu gospodo moja, iako među vama nema takvih, ne znače ništa zvanja, titule i nagrade koje dodeljujete međusobno da bi vam se činilo da dobro radite! Najteže i najlepše je biti Čovek! Ja na vama vidim i žao mi je zbog toga najiskrenije, da ste temeljno fulali i sami sebi uskratili epitet Čovek! Moj trud je usmeren da neko od vas a možda i svih četvoro progledate, presaberete se, prepoznate svoje grehe, priznate ih sebi, shvatite i promenite se da bi vam bilo oprošteno. Tek tada biste imali priliku da krenete stazom Istine, sve druge vode u Nedođiju i Bestragiju gde ste se i vi i Đokisti, karat-ateisti zapatili i zaputali. Bravo! „Baš je ori-ginalno nema zbora“ reče Đokica i napade sledećeg!! A sada Luki, kraj ovog (mislim da je trinaesto) pisma suvereno pripada tebi. Taman si mislio da si se utopio među grešnike pa ćeš ostati nezapažen, kada te ja ponovo(Dokle bre Varijante? Koliko bude potrebno. Počeo sam i ja da se brinem da li je ovoliki trud stvarno uzaludan ili ...) izvlačim na površinu iz dubine kao da si bara-kuda a večna si papalina mladica. Šta da radim, ulov je predamnom i očigledno je, da ne može zadovoljiti ni mačku a kamoli gladnu posadu za njen opstanak! Tvoje mučanje slikovito govori o tebi i tvojim realnim mogućnostima. Sećaš li se kada sam još 2002.godine opisao nivo na kome se nalazite - slivnički, kanalizacijski nivo! Vidiš da se ništa nije promenilo od tada jer se još uvek brčkaš po fekalijama i ne izlaziš na suvo i čisto, da se ne bi zakorio. Ja ti još od tada nudim sapun i kičma me boli od neprekidnog savijanja a, ti kao malo dete, nećeš da slušaš već prskaš okolo kao da si u mleku. Vidi bre Luki koliko godina imaš a ne znaš još ni da pišeš a već bi da budeš pisac ( posledica dugogodišnjeg brčkanja, šta zna dete šta je feka). Kada bi to u zbilji moglo, da iz slivnika đipiš na Nebo, bilo bi više turbo skakača od običnih hodača. Ali u tvojoj glavi su i takve kombinacije moguće. Srećom da je to samo u jednoj glavi, na šta bi svet ličio kada bi to bilo u svim glavama a ne samo u tvojoj ( iako se broj dramatično povećava)? Konsultovaću te čim se oporaviš?! Ono što ti pišeš o drugima, nije pisanje već prepisivanje tuđeg (plagiranje - stručno a žargonski izraz za tu vrstu pisanja je - kere-feke iliti, majmunisanje. Kod tebe se to zove lagerovanje...čega Luki-ce?) i ja zaista nemam ništa protiv tvog načina zarađivanja za život. Da znaš nešto više, ti ne bi radio to što radiš, već ono što još uvek ne znaš. U tvojoj glavi može i to, da želja bude zbilja. Kada tako sklapaš stvari, onda jesi pisac ali zaboravljaš da je to samo u tvojoj glavi i nema nikakvo značenje (ako izuzmemo da je to stvarno samo tvoja želja). Šta je babi milo, to joj se i snilo. Bolje bi ti bilo da si se držao prirodnih zakona umesto iluzija čiji si večni rob. Bolje rob nego grob je tvoja krilatica i eto, najzad nešto tvoje, iako i to nije tvoje ali je tebi posvećeno. Da sam pucao u tebe, ovoliko sigurno ne bih saznao i ne bih bio ništa bolji od tebe grešnog i bezvrednog. Hvala ti neizmerno, što si me tome naučio. Ti si uspeo sa svojim drugarima da mnogima zagorčaš i skratiš živote, kao mojoj majci i meni, ali nikada nećeš biti čovek, što je veća kazna od svih kazni koje ljudi mogu da odrede. Pošto si ti već pucao, a prividno nisi otkriven, ostaju ti samo puste želje i davno iskopnela svest da ćeš tako pronaći mir i smisao svog jadnog života. Šta možeš posle svega da kažeš, vidi se rečito u tvom mučanju u nastavcima bez dometa.
Vidiš Luki, od kada si u Našoj Kući, ti nisi znao ko sam ja iako ti se ja stalno temeljno predstavljam a ti „prirodno obdaren pameću“, ne fermaš ič. Da si hteo da znaš, a nisi, bar bi nešto i naučio. Ako ništa drugo, barem ono osnovno sa čime se ti stalno mučiš, da to uopšte nije onako kako si ti mislio, zapravo - to jedino nije tako. Ja sam ti dokazano pomagao da saznaš, i time sam izvesno, opravdao smisao reči Čovek i pobedio Bolest i Patologiju, a da to niko ne mora da mi prizna. Seti se, nije važan rezultat, već kako borbu izvodiš. Da si sve to znao, a ja sam ti pružao priliku svih ovih godina, sigurno bi bio mnogo bolji nego što ćeš ikada biti. Ti ne poznaješ svoje komšije, što dovoljno govori o tebi. Ti nemaš vremena da pričaš jer si samonaduvan, a kada si takav - ne možeš da pričaš. Ti si svoje odabrao i kao svaki tvoj izbor, i ovaj je iluzoran. Jedino što si postigao je, da već par godina prolaziš pored mene splasnut (a i pogled ti je u nekom drugom pravcu, uglavnom prema zemlji) a ćutiš splasnut kao da si naduvan (čime, Luki-ce? Više Cocto-OM, manje Žano-OM i još manje ženo-OM)? Vidim, imaš neke probleme u izvedbi, nešto ne štima u tako „pametnom“ scenariju? Sve se ruši prijatelju, a ti i dalje ćutiš. Bravo na tebe?! Jedan od tvojih ciljeva je da te niko takvog ne otkrije i da te niko takvog ne prozove. I ova ti se želja ne ostvaruje, kao što vidiš, i valjda si se do sada konačno uverio šta si, kao što sam ti obećao na početku. Ako i dalje imaš samopretenzije da budeš pisac, počni konačno da pišeš šta treba, a ne samo šta ti hoćeš. Postani makar piskaralo, ali ne samo onima koje ti odabereš, nego i onima koji te prozivaju (za sada samo jedan)! Nisi navikao? Evo ti najzad prave prilike!
Ovo se zove, kao što sam ti na početku saopštio skidanje ljage sa mene na tebe i prozivanje nemog pisca i lažnog Džejms Bonda. Trenutno si u javnosti a ubrzo i na sudu i pred poreskim organima, da bi kako to dolikuje Gospodi ispunili krug i dokazali i opravdali svaku napisanu reč! Zar to nije primenjena Filosofija? Voleo bih kada bi mi neko, a možda čak i ti Luki kad prohodaš, dokazao suprotno, da se i ja, neuk odreknem iluzija ako sam se ogrešio i pogrešio!
Ti si izabrao svoj trojac bez kormilara, gde „inžinjer“ Vili, moj najbolji prijatelj, i vesla i navodi brodicu ali na sprud. A na čamcu klošarska misa na pramcu. Samo „inžinjer“ Vili zna i krije da pobednike na sprudu čekaju njihovi mentori i idoli Đoka Buši alias Karate Džordž, Bordž i ja, Kill Blentoni, Tommy Bleji i njihovi najrođeniji po krvi i materi i potonci Muhamedovog sinovca Emira iz Svemira I(z)meri, Prodani i Jakupi iz Gornjeg Doma Lordova, i naravno njihov izvršni direktor Rušiti (zvani Rušim ti Temeljit, Istorit i Poreklit). Neko reče, nisu bre to Lordovi, to su smrdljivi Lurdovi! Hajde, ne preteruj prijatelju, kod nas (nazovi) demokrata razlika je samo u slovu ***pa „ptičica prihaja“, pa tek onda tačka Naravno, tu je i Kamena Galerija optočena biserima Veštičjim. U njoj je gužva neviđena, a trenutna Miss Svete Galerije je Đokicina šveca od muške tetke, Svete Sotonice iz Sotonića kod Podgorice, glavom i bradom Kondomica Glanc, zvana Crne Lee Venere, a samo među svojim najintimnijim prijateljima poznata i kao Crna Al Neverna Aida K-a. Tu su i .....? O ostalim junacima osvojene i preuređene Galerije možda drugom prilikom, ako ovo sve preživim. Javi se Luki, da ti sadržaj unapred ostavim u amanet, možda te to konačno proslavi iako ćeš biti u gipsu zbog pogrešnog navođenja i razbijanja o sprud. Tako ćeš biti onemogućen da primiš zasluženu nagradu koja doleće u iznajmljenim kočijama Svetog Petra i Nevernog Tome.
I konačno, posle bar tri kraja posle kraja, sam preko tebe huli-o, o-žuli-o i trully-o njihovog upoznao i Kondomicu Glanc, Heil Aru (i njene), Uljanog Hmeljinka i Plastičnu Urs-Štulu (i njene i sve njihove), a da se prividno, nikada nećemo upoznati! I da se zna,da ja nisam kao ti i profesor Ambrozius u Balu Vampira, ne znajući, proširio Zlo po Svetu, što je prošlo nezapaženo do današnjih dana.
Iskreno Vilijev, čika Rankov i tvoj čika Paja, inspektor Radiša, print Varijant, Bordž i ja (sam mou(n)k a odmetničko ime mi je Samosmuk), vaš lični i večni Manijak Istine Stevo R Janović
P.S. Primetićeš dok redom čitaš delo o sebi, malo unazad, malo unapred, kao pisca te nisam toliko prozivao jer je bilo materijala i bez toga. Intenzivno prozivanje je usledilo u poslednja dva pisma, lično tebi, od kojih si predhodno primio a za ovo ćemo tek videti da li ćeš se usuditi, zbog Curiosity kill the cat. So, kada mi je tvoja ženica gospođa Lučić-Marić pripretila kažiprstom da si ti pisac (pa valjda imaš pravo da zajebavaš druge, uglavnom, u zdrav mozak), ona me je naučila i naterala da pretnju proverim i da se uverim da li pisci stvarno imaju to ekskluzivno pravo koje ni jedna druga profesija nema i da te prozovem i osporim kao pisca pa još na tvom terenu! Ja sam i bez toga znao da gluma nije dovoljna za pisca ali bez provere se ne može ništa dokazati pa sam dodatno prionuo na posao da se slučajno ne bih prevario. Za tebe kao „pisca“ i to jedno pismo je previše (a ne 13 koliko ih ima) da bilo šta odgovoriš i tako barem pokušaš da nešto i opravdaš, a ti- ništa. Muk pisca je zarazan i vrlo se teško leči. Ti ćeš biti prvi pisac u Istoriji koji se branio ćutanjem i ostao pravedno nem! Ave brave!
Post P.S. Ovo pismo nije moglo biti objavljeno pre tvog odgovora. Kao što se i moglo očekivati, dva puta se nisi mogao „prevariti“ pa pismo nisi smeo ni da primiš a kamoli pročitaš, „piš-ce“, „tur-bee“ , „lajo-ce“ i „bau-če“.
O tvom odgovoru mogu samo da sanjam a u zbilji si ostao u pelenama jer si zaboravio i prvi polukorak (čitanje). U kolevci je, ipak, za tebe sigurnije i toplije nego da prohodaš na otvorenom i postaneš Đem-si Walker [zvaće te Marm(v)-Aladin a ich will (und Bin) der junge M`Laden werden]. Kako rasteš, kolevka ti je sve tesnija pa ću ti napraviti novu, veličine groba, da u njoj nastaviš da ležiš i da iz nje izlaziš i lebdiš samo noću jer dnevna svetlost smeta tvom vampirskom telašc(E.T.)u i mekanim ti tabanima.
Naravno, sledi odgovor na tvoje ćutanje i novi bren(e)dirani nastavak sage o tebi – samozvanom piscu i, već dokazanom, dripcu i „draguljčetu“ prirode.
18.09.2008. Tvoj jednooki Đeek
nastavlja se...
Fantastično, eterično, metamor-fotično, ilumina-torno, plazmatično, fantas-magorično i (je)su-realističkim događanjima dograđena i ugrađena novija saznanja, kompatibilna sa pričom o pojedincima, nesvesnim slugama Insekata, veličina grinje. Da nije zbilja privida i da nije tragična bila bi i jeste, funny Valer Tajni! How much? Such much urne-nebesno! A sve to zato što, prethodno oslobodjeni srca i duše slušamo čovekolike Insekte ljudskog obličja. Zar ovde ne ide „ptičica prihaja, irvas tiho spi”? Javi te se(bi)
Jaguar 2009, pre Lim Burg-a a 3 stanice do Ogulina
odobrio Kosmos-Met`R`o-polutan Karate Džordž, Bordž i ja (Insektori) zvani Cont-Rolleri družine Pere Kvržice i Group „Što čistije to bistrije”, večni borci i protivnici E.T. društva „Što mutnije to smrt-nije”
april-maj 2005
Beograd, april-maj 2005.
„ Postoje ljudi drvenog lica koje nikad nije ozario smešak.
To su odasvud čvrsto začepljena bića, zlodusi ograničeni
i kruti, ljudi nesposobni da se smeju, najčešće one profesije
koja daje čoveku neku vlast“
(Saltikov-Ščedrin)
Dragi prijatelji Vili, Ranko i Luki!
Posle svakog pisma osećam se ispražnjen i „miran k’o devojčica“, sa stalnom nadom da je to bilo poslednje pismo i da će odgovor stići jer sam na granici snage i uvek pomislim: „Ako budem morao još jedno da napišem, kuku meni! Slomiće me konačno ova Vaša preteška super-patologija, pa će mi stvarno biti kraj”. Naravno, uz sve Vaše želje i silne „radove“ po meni (sada samom), moja majka nije mogla više da izdrži, pa sam morao da je sklonim i zaštitim da ne gleda moje mučenje jer je njoj bilo teže da gleda nego meni koji kroz to prolazim. Naravno, ovakve priče se pričaju samo najboljim prijateljima - sigurno ne Vama, pomislićete. Ali Vi ste ti najbolji prijatelji koji mi ne date da klonem već me terate i praznog da polažem nove ispite jer u ovakvom sveučilištu nije kraj kada bi to student poželeo, već na kraju učenja kada se sve ispuni, pa ko izdrži. Tako se ja jadan nekako pridižem jer ne bih da sam ponavljač (makar crk’o), pa udri po novim ispitima i sve hukćem i pride se pušim pa ispada da je bolje što sam sam kada učim (a učim isključivo temeljno da ga ne bih nikome sasuo u groce). Zato Vi, kao najbolji prijatelji, meni omogućavate mir, ako tako može da se kaže, pa mi neprekidno obezbeđujete najbolje uslove za tako dinamičan fakultet. Kao i uvek do sada, odabirate mi najbolje načine i pomoć pri učenju pa me stalno praznog i svakog časa sklonog padu, kuražite i motivišete za neprekidne bitke za svest i čast uz predivne pouke o suzdržavanju i praštanju. Hvala Vam. Možda ću Vam jednog dana i spomenik podići ako uspem da završim ove nauke, ko zna?
Za svaki Vaš postupak (uvek prijateljski odmeren) ja moram da Vam se zahvaljujem jer znam šta je to zahvalnost i poštovanje a Vi me neprekidno podučavate (naravno ne svesno), pa Vas preklinjem, sramota me je više, stvarno je dovoljno od Vas, pustite me da dam ove preostale ispite sam da ne bih ostatak života imao grižu savesti da sam takva znanja nepošteno zaradio! Hajde, budite drugari „ne činite” mi više a ja ću Vama za uzvrat da opišem Vaše novije postupke i „uzore” na koje se ugledate. „Novi početak“ je usledio promenom ulaznih vrata na zgradi desetak dana posle smrti moje majke. Slična vrata sam video u Sopotu kosmajskom, jedino nisam siguran da li su ta imala nastrešnicu kao naša nova vrata. U Sopotu kosmajskom su takva vrata imala smisla ali u Strahinjića Bana kosmajska vrata nemaju nikakvog smisla i ruže izgledom centar prestonice ali će možda kada se preko nastrešnice zategne platno kao na Muratovom Kurbetu (uz obavezne zastavice) izgledati bolje i stopiti se sa ambijentom. A možda je to neka najava da će u bliskoj budućnosti tu doći da žive neki Malteški vitezovi a mi stanari biti temeljno odstranjeni - ne znam, samo znam da su Vam namere i dalje skrivene a način dosadno – tragično – nepoznato - poznat! Pa i takva kakva su (naša nova vrata) - da ona jadna, teška i ružna imaju bilo kakvu funkciju - prividno bi bilo u redu ali nam je od tada (osam meseci) kuća bukvalno na vetrometini i bez osnovne zaštite i stalno otvorena kao O.K. koral, ako izuzmemo jedan i po dan ukupno i silne majstore koje pretpostavljam ko plaća. Lupaju i „deru se” tako da odzvanja ulica i pucaju prozori i bubne opnice kada ta podsete svoje stanare ko je tu glavni dasa! Radnim danom „urlaju“ prosečno na jedan minut a vikendom ređe, zavisno od toga koliko puta ukućani izlaze. „Gazda” priprema dekret koliko ko puta sme da koristi izlaz da ne bi preterano nervirao kosmajska razmažena vrata a usmeni savet je da mlađi izlaze kroz prozor, dok dužinu konopca određuje brižni gazda. Kada ta dreknu, mi „priviknuti“, odmah zaigramo pipirevku i već smo postali, takoreći, profesionalni igrači kosmajskog twist-a.
Naš dom je oduvek imao i otirač za noge svojih ukućana ali, pošto ovde vlada pamet turbo folk miljea, „samo“ dve godine nemamo ni takvu „sitnicu“. Zna gazda bolje šta nama treba, čita nam misli i gleda (ređe) kako da nas iznenadi i nagradi. Rekli mu neki da je upravo izmišljen „kirbi otirač za noge do prepona“ ali kasni njegov revolucionarni izlazak u građanstvo pa smo samim tim i mi grešni i prljavi uskraćeni za isti. Taj neviđeni „kirbi“, kažu, ima jednu manu - ko je suviše prljav od mošnica na dole, on urla slično kosmajskim vratima a ovde ima dosta kandidata pa gazda danonoćno radi na otklanjanju tog tehničkog nedostatka (kod ukućana)! Ja i dalje prilikom svakog ulaska obrišem noge o već izlizanu metalnu rešetku bilo da je sunce, kiša ili sneg da nikad ne zaboravim poštovanje prema domu svom, pa čak i u takvom okruženju i uslovima. Čini mi se da nije dovoljno da ispred stana na otiraču gazdinom piše „wellcome“ (podseti me na odlazak u vojsku gde velikim slovima piše dobrodošli, a iza kad uđeš?) a da misli da tako ne unosi svu prljavštinu ovoga sveta, makar i oprao cipelice svoje!
Pošto si ti, Luki, i dalje nem kao Vili I Ranko, podsećam te i dalje pisanom rečju da se ta lekcija uči još u predškolskom uzrastu, sada je kasno za popravke svesti šupljom mišlju da je i takva „sitnica“ besplatna! Turbo je turbo, ledendo. Za sve ovo što radite godinama (malo mi je bilo od Vilija i Ranka nego još i turbo) ili imate ovlašćenja ili ste bolesni (zar?), pošto ni u ovoj poodmakloj fazi ništa ne menjate – opet Vaš „zdrav“ rezon: i jare i pare. Zajedničke pare odavno trošite a da bi deo nadoknadili uređujete zgradu i uopšte ne štedite na kvalitetu i cenama da bi prikrili krađu. A pride ste nam u džepu još od 2002. godine (zaboga zbog fasade), kao da nije dovoljno para od prihoda već moramo i mi lično da dajemo neprekidno malo svoje krvi da nahranimo Vaše bolesne ambicije. Na ratnoj nozi ste sa svima i sikćete (od tvog dolaska Luki pojačano) na sve što hoda a ja sam manijak koji treba ceo ceh da plati umesto Vas. Pa, dragi prijatelji, ja nikada neću pristati da budem Vaš lični Faust, odavno sam Vam napisao, na više načina, da je bolje da pucate u mene nego da na najsmrdljiviji način prodam dušu Đavolu i da Vam privremeno pridržim vaše otežale krstove koje ćete ipak morati sami da iznesete.
U poverenju - lakše je sakriti slona ispod ljubičice nego drugome (uvek meni) utrapiti svoje krstove da ih ja nosim umesto Vas. To otežava put kojim jezdite a Vi i dalje mislite da ćete biti prvi pioniri maleni u istoriji čovečanstva koji će frapirati Kosmos na tako „originalan“ način. Ako bi se kojim čudom našli na polju džinovskih ljubičica, ustanovili bi da ispod svake ljubičice čuči po jedan ružičasti slon. Jedino bi ispod ljubičice koju bi ti, gazda Luki proveravao kao James Bond, ležala četiri detelinasta slona, a moguće i svih sedam čarobnih koji nose večnu slavu. Ovakvi sklopovi pokazuju da si ti Luki Luče večni Domanovićev „vođa“ a u isto vreme i futuristički rođak Nušićevog analfabete u ovom vremenu znan kao anal-fa-delta. Svaka čast! Proveravajući sebe, da možda ne grešim, gledam svakog sunčanog dana u Sunce koje se približava našoj zgradi neće li da skrene na 1/3 petog sprata gde živi tvoja „visost“ („inžinjer” Vili je i pro-motor tvog „uspenja“). A ono (Sunce) tvrdoglavo nastavlja svojom dosadnom putanjom neće ništa da menja i neće da te sluša. Bezobrazno od Sunca!***
Oko 10-og aprila sam primetio da ste vratili zaštitno staklence za pozivanje lifta na našem spratu, posle 15-ak meseci i hvala Vam na zakasneloj brizi. Ali još uvek nema sijalenca koje osvetljava staklence koje štiti sijalence. Valjda će bivši domar Vili, čije su to „umotvorine“, dogodine da stavi i sijalence da bi opravdao svoje „radove“ za 300 Eur godišnje (za tekuću se baš naradio, pa neka ostane nešto i za sledeću)?! 15. aprila sam imao tu čast i prvi put priliku da se upoznam lično sa gospođom Lučić-Marić kada je oko podneva toga dana izašla iz lifta sa nekim papirima u ruci i osula paljbu po meni koji sam sa svojim prijateljem čekao građevinsku inspektorku da siđe iz tvog stana Luki, gde je poslata po mojoj prijavi a ona se zadržala više od sat vremena?! Tada sam takođe prvi put čuo deo tog Vašeg skrivenog scenarija koji mi je potpuno nepoznat ali je srećom Vama detaljno poznat i koji je gospođa Lučić-Marić bolno, i po nju samu, reflektovala. Saopštila mi je da ja znam??? zašto nisam pozivan na sastanke kućnog saveta (za koje nisam ni znao da su održani). Posle sam shvatio da je mislila da ja ne zaslužujem (otkud ona to zna?) da budem među ljudima jer bi moje prisustvo bilo nedopustivo i prljalo bi prostor (čist simptom zdravlja, instant definicija koja bi trebalo da uđe u sve udžbenike kao šablon za prepoznavanje zdravih) . Onda redom: da je moja majka nju napala a ja prethodno tebe Luki u 22:30 i sva besna rekla da sam u krivičnoj prijavi tražio da se ispita njeno zdravstveno stanje(?!) a da je znala da nisam ja urinirao po svojoj zgradi jer sam, navodno, naivan? Tu sam morao da reagujem i objasnio sam joj da ja nisam ni mogao da tražim da se ispita njeno zdravstveno stanje jer je uopšte ne poznajem a da se zapita kako zna da sam ja naivan?! Na to je gospođa Lučić-Marić pružila ruku, iz visine glave, i ja sam naravno prihvatio njenu ruku pa smo se tako upoznali a ostao sam uskraćen za odgovore (sasvim dovoljno za prvi put). Ti se Luki još nisi upoznao samnom, a prošlo je tri i po godine i ne pada ti na pamet, cenim, jer da si hteo to bi i uradio kao „novi gazda“, jer oduvek tako zračiš (sebi), a tvoje ubeđenje da je dovoljno samo tvoje postojanje ne može zadovoljiti Gospodu nikad! Ti ruku daješ kome ti hoćeš jer, kako si tada (2002.) definisao, ja sam stan dobio od tate i mame a ti si svoj kupio!? Oduvek si folk u biti a da li nešto manjka u tvom vaspitanju i obrazovanju ne možeš nikada saznati od špijuna, policajaca, kriminalaca, ment-hole-a i turbofolkista! Zamalo da zaboravim dva podatka od gospođe Lučić-Marić. Prvi je da je ona vlasnik stana tvog?, a drugi da je ona neuropsihijatar (odavno se tako nisam iznenadio i to saznanje me je maltene očaralo)! Bilo je tu još delova iz skrivenog scenarija ali nema dovoljno papira na koji bi stali svi ti detalji. Tom prilikom sam video da nisam jedini sa kojim se tako nakaradno igrate i da je sve što sam shvatio iz vaših postupaka tačno, i još gore, pa ću i to pokušati da Vam dočaram sa par poređenja. Lažeš svoju ženu Luki i čačkaš tamo gde je najtanja. Toliko si „senzitivan“ da si je potpuno poremetio jer ne vidi dalje od nosa a što joj pride neko od Vas (Vilijeva ženica Simka) ubacuje manijačke poruke sastavljene od novinskih članaka (a optužen sam naravno ja), govori dodatno o Vašim razvijenim bolestima (rekoh gospođi Lučić-Marić da ja to nikom ne mogu da radim isključivo zbog sebe). Dokaz tvog mentalnog stanja je i to što si mi dva puta ostavljao otvoren lift na petom spratu dok sam vodio svoju, tada još živu, majku svojoj kući (jedan od preuzetih „specijaliteta“ Vilijeve ženice za koju sam pored tebe i Vilija tražio da se ispita zdravstveno stanje). Ti to vrlo dobro znaš ali voliš svoju ženu samo kada je van sebe! Tako joj uzimaš energiju i hraniš se njome jer „misliš“ da ćeš tako da povratiš odavno izgubljenu svest! To pokazuje tvoje bolesne ambicije i neznanje da sam sebi zadaješ sve teže udarce koji pogađaju najviše tvoju lobanju i da u njoj odavno nema ničega – što sam ti napisao još 2002. i zato ne mogu da te poslušam – jer mi je vrlo stalo do sopstvene svesti i moždanih vijuga. To što ti ne smeš da čitaš ne znači da to ne postoji! O tome kakav si i kakvi su ti savetnici, koji te usput „oslobodiše“ mozga, govori i tvoja želja da budeš mnogo uvažen, jer „zaslužuješ“ iz viđenog, pa bi komotno i ulica u kojoj je tvoja „visost“ mogla postiđena da promeni svoje ime i da se po tebi ubuduće zove Lučanus Strah-i-nja (da mi niste prijatelji svašta bih pomislio o Vama)! Skoro će šest godina kako mi drmate temelje i terate da jedem vaše „čorbice i bućkuriše“, a kada bih i jednu pojeo platio bih ceh u zdravlju kao što ga vi plaćate. Zato Vas stalno i opominjem kao prijatelje da ih ne kusate i da to nije dobro po Vas, a hvala na nutkanju, ne daj Bože nikome!
Vama takvima ostaje samo jalova Nada, velika kao planina, a ako se snovi ne ispune zamolite Nadu veličine Meseca da vam ispuni želje jer je Planinska Nada izneverila vaše Nade! Vi mi stvarno, kao najbolji prijatelji, omogućujete završetak Nauka sveobuhvatnih (sadrži naravno i psihologiju). Jedna od najinteresantnijih stvari pored najsvežijeg iznenađenja (u vidu profesije gospođe Lučić-Marić) je da istinu o meni najbolje zna neko iz tvog doma Luki (a ne neko od „starosedelaca”) a ti kao James Bond isledi tu „laž“ ali ne menjaj po svojoj volji ono što budeš saznao?! Prestani da konsultuješ Vilija 00 i potamnelu Zvezdu Partizana Ranka, upropastiše te temeljno i pouzdano. Oni nikada nisu imali onu stvar da doveslaju dovde ali nađoše tebe „pametnog“ da izvlačiš kestenje iz vatre i da se zajedno proslavite (naravno ako „poduhvat“ uspe, a ako ne nicte vi nista klivi) a vi ste već u mišijoj rupi, nigde vas nema a rasplet tek sledi. Sve sam ti to nagovestio još u prvom pismu datom tebi 2002. koje si uzeo u ruke i odmah me napao a da ga prethodno nisi pročitao (već si to uradio u negližeu posle talefonske prijave policiji da sam te zaboga uznemiravao i ko zna šta još)? Kako ono beše u crtanom filmu – e, da je Pera prvo otišao u Banku ništa se od ovoga ne bi desilo međutim ti si, pročitavši to pismo, odlučio kako si odlučio a ja nevoljno morao da upišem fakultet pod stare dane. Hvala ti.
Nećeš verovati ali meni nije važno da li će se tokom istrage išta dokazati. Ja Vam naravno sve opraštam, dovoljno je da Vas vidim na mestu gde će Vaši odgovori imati težinu jer posledice za nakaradne postupke niko ne može da izbegne pa i ako potplati da se oslobodi krivice, zdravlje ne radi na naftu i novac. Vili mi je još 1999. rekao „ti si završio“ i još čuvenije „dokaži mi” i „pokazaću ti ja gde je tvoje mesto“ kao da on, jadan, zna neko drugo mesto sem svog na koje se svim „silama“ trudi da me postavi, što je i teoretski nemoguće - osim ako bih sam imao želju? Naravno, nisam sišao sa uma da bih to prihvatio. Pre će biti da mi Vili kao najbolji drug pomaže da se uspnem na svoje mesto iako prividno tako ne izgleda! Ali zato Ranko i, naročito, ti Luki sedite često na njegovom mestu (sviđa Vam se) jer da Vam se ne sviđa ne biste ga odmenjivali a, pošto ste sva trojica posvećeni u potpunosti iluzijama, ne primećujete nikakvu razliku jer su Vam mesta slična. Za Vilijeve i Rankove želje odavno rekoh da zbog svojih „ubeđenja“ plaćaju ceh u hodu, a „mala“ potvrda za to je i napad velike količine slobodnih radikala na Vilija (a i još neki gubici upravo zbog opisanih iluzija, a sigurno ne zbog mojih želja kojih nema u takvom obliku).
Ranka već duže vreme ne viđam i ne znam kako mu je od istih iluzija ali zato on sigurno zna! I ti si Luki večni zaljubljenik u iluzije (iako se ne poznajemo, odaju te postupci) a kako ti je - to ti najbolje znaš. U potpunosti si prihvatio „ubeđenja iluzionista“ jer se to slaže sa turbfolkom u tančine, pa si pojačao svoju bahatost do neslućenih granica (turiraju te i pujdaju na „manijaka“ a ti rasteš kao kvasac – pametno samonaduvavanje). Ti ne praviš razliku između svoje žene i mene! Lažeš je neprekidno i držiš pod naponom da bi sakrio svoja nedela, optužujući mene, jer je tebi važan „sveti cilj turbofolka“ a ljudi su tu nevažan nusproizvod! A „sveti cilj“ je ukrasti sve pare i otići sa njima na kraj sveta ostavljajući kod kuće samo legendu! Zato je turbofolk utopija ali i dostižna iluzija?!
Sada mi je jasno da se ti Luki Luče nisi klanjao mojoj majci iskreno i ponizno kako je to izgledalo, već si se sprdao naglašeno, kako to ogoljeno radi turbofolk, kao lutak navijeni. Takvu vrstu ljudi neki zovu „solarni vampir“ koji se hrani tuđom energijom u nedostatku sopstvene! Jedino što si proizveo u zbilji mikro sveta od svojih svemirskih turbo postupaka je to da si „uspeo“ da izboksuješ istragu i izvođenje na čistinu sebe i Vilija (Ranko je izuzet ovog puta)!
Na kraju malo podrobnije o značenju pogrešnih ljudskih postupaka kojih ima napretek ali nije na odmet još nekoliko nivoa, korisno je. Preterujete „gospodo“ jer se isuviše ugledate na svoje vrhunske mentore i idole na makro-globalnom nivou: Buši Đorđa, Kill Blentonija i Tommy Bleji-ja (onaj iz opere) i galeriju njihovih pomoćnika i saradnika o kojima nekom drugom prilikom. Večno tvoje promišljanje Luki da kada mogu Đoka, Kill i Tommy da celom svetu serviraju promenu standarda na, u suštini, bolestan i poguban način, nigde raspravljan i izglasan pre upotrebe - što je za takav „lek“ neophodno, pod Muβ, isključivo zbog zdravlja i gde su njih trojica inače svi vernici a ne pagani?! odlučili u ime cele planete (slično vašoj Nadinstituciji) da ćemo svi uskoro biti slobodni (znajući ih u dušu sigurno i pouzdano su mislili da ćemo biti oslobođeni svojih života) – što ne bi i ti Luki mogao nama „mekušcima“ da to uradiš instant u svom mikro svetu kada se takva mogućnost već pruža?! Izneću ti jedan mali Đorđetov postupak (tvoji su podrobnije opisani ali su suštinski identnični). Pregledava Buši Đorđe dvogledom temeljno krajolik koji ga okružuje, pedantno i redom svaki predmet koji sledi u vidokrugu njegovog povišenog interesovanja i studioznog pristupa kako to i dolikuje njegovoj očigledno višoj inteligenciji. Masa koja prisustvuje događaju je impresionirana Đokom koji se trudi a bogami je i Đokica impresioniran svojom ličnošću i samoznačajem što ga masa upija u memoriju i čuva svoje ulaznice koje će za desetak godina imati veliku vrednost i obezbediti im spokojnu starost. I sve bi bilo u skladu sa postavkom i Nebom da Đorđe nije primetio da su kapci na dvogledu bili spušteni (očigledno nije bio njegov, jer da je njegov...?). Ovaj mali, takoreći, beznačajni postupak velikog Đorđija ima jedno jedino značenje – bezumno pametan! To je sitnica u odnosu na njegove „plemenite namere“ od kojih je bremenit pa tako Buši Đorđe zida svoje mesto koje mu u skladu sa njegovim „zaslugama” pripada (kao i ti Luki svoje) a jedino ne ono koje bi obojica želeli. To je takozvano zidanje temelja u vis, gde se u pravilu ugrađuje najskuplji materijal ali najslabijeg kvaliteta i što temelji progresivno rastu vremenski period otplate je duži a tvorevina lelujavija. Za Buši Đorđeta svi znamo prećutno da je (nek mi oprosti) mutant i retardirani alkos koji ni sam ne veruje u ono što priča a primeri već teško bolesnih Kill Blentonija (4-struki bajpasić) i Tomi Blejija (rekoše mala intervencija na srcu-lenjcu ) to potvrđuju (sve se vraća, sve se plaća) a toliko su ga ubrzali svojim „plemenitim delima“ da će teško doživeti značajniju starost. Džabe Killu što je drugi po popularnosti od svih američanskih predsednika (što u isto vreme govori i o pameti nacije muuu)! Ovi primeri vrhunskih iluzionista govore da takve ni po kakvim merilima ne treba slušati, ići za njima i ugledati se na njih a mutacije u kojima živimo (matrix postaje blaga varijanta takvih „ljudskih dometa“) provereno pokazuju da smo na apsolutno pogrešnom putu.
Zaključak:
Buši Đorđa trenutno niko ne može da spreči u njegovim rabotama (sve u svoje vreme) a zaboravljaš, Lučiću, da tebe sigurno bar neko može da onemogući u tvom mikro svetu. Priliku koju si mi ti dao svojim nakaradnim liderstvom koristim i hvala ti po ko zna koji put. Ne znam još uvek zašto to sve ovako ide ali što ja moram sve da znam? Veslaš osim sebe i mene pa da se odužim za prevoz ja ću tebi, a u slavu saznanja, rešenja i spoznaje još nešto malo objasniti ovoga puta o značenju i posledicama uporednih iluzija. Kada bi ti Lučiću neko rekao da ćeš plaćati večnu kaznu što hoćeš da budeš kao Buši Đorđe, ti bi po mojoj skromnoj proceni izabrao Đokicu pa čak da te 28 puta opomenu da razmisliš o tome i da ti je izbor pogrešan! Tvoja večna promisao – daj mi sada, šta će mi kasnije, je tipična iluzija nesvesnih (par milijardi). Važnija je tebi tvoja lična biologija od Vascelog Svemira a drugo „najvažnije“ – šta pa fali Buši Đoki, tebi bi to bilo dovoljno, ništa drugo ti ne treba? Ali seti se Hammersmith-a o kome sam ti pisao a pošto ne smeš da čitaš, drugarski ću ti dopuniti njegove reči: „Izbavi me odavde (radnja se dešava u ludnici), učiniću te slavnim i bogatim, imaćete sve što želite pa čak i ono što ne želite...” Kao što vidiš Luki, nisi ti jedini koji živi u zabludi da su iluzije besplatne. Đorđe, Kill i Tommy možda nikada neće imati priliku da saznaju istinu za razliku od tebe kome je to dato makar kao mogućnost a možda i nešto više! Ko je tu u prednosti? Ti Lučiću imaš priliku, mnogo veću nego njih trojica na kamaru i dovoljno je samo da čitaš ono što do sada nisi smeo. Tek posle toga ide davanje ličnog doprinosa toj šansi a to ne može da uradi niko osim tebe. Doprinose koje sam ja tebi nepoznatom dao do sada, a bogami i od sada, omogućavaju mi napredak, bez obzira i na metak kojim bi me vas (sveta) trojica „nagradili“. Uradi ti samo delić ovih zadataka i već nećeš biti ono što si sada, poboljšanja tek tada možeš da očekuješ. Iluzorne želje su te i dovele dovde , sigurno ne ja.
Izvedeno iz svega rečenog, sve je očiglednije da je tvoja stvarna uloga da me naučiš a ne ona koja misliš da je i iz zahvalnosti prema tebi i tim saznanjima moram da ti kažem istinu kao i do sada, razumeo je ti ili ne. Borba protiv patologije, odozgo i odozdo (Đoka i ti), može se izvoditi jedino istinom i svešću o posledicama koje bolest donosi bez obzira na novac, tehnologiju i mozgove upregnute u ostvarivanje iluzornih ciljeva i odavno mutirane istine u kojoj svi živimo. Za tebe lično Lučiću, bolje je i sada da počneš da čitaš. Kasnije je sve kasnije. Kao što vidiš ni meni se želje ne ostvaruju ali mi je jasno da tvoja uloga nije da shvatiš pre vremena jer da ti je uloga drugačija čitao bi ranije a ja sigurno ne bih toliko saznao! Hvala ti! Ja prividno i dalje ništa ne postižem a Vi i dalje ništa ne menjate u Vašem davno proklamovanom načinu određivanja sudbine drugima, kriminalno-bolesnim načinom delanja. Pri svakom mom pokušaju izvođenja na čistinu Vas kao„tvor-Aca“ Vi ostajete neorazotkriveni i „pametno“ nastavljate po starom, obodreni i sve više uljuljkani mojim neuspešnim pokušajima i kao dokazani prijatelji neprekidno radite za mene učeći me u hodu, raspaljeni svojim „remek delom“ kao device Vestalke! Tako Vi meni svojim iluzijama omogućavate stalnu nadgradnju i provereno uspešan završetak studija pre vremena. Svaka Vam čast! Retko ko ima tako dobre učitelje u predstavi o iskonskom Dobru i Igri.
O Vašim zaslugama bih mogao još da pišem pošto ste neiscrpan izvor. Samo kada bi imao ko da čita bilo bi mi mnogo lakše a kada bi mi kojim slučajem i odgovorili čini mi se da bih se ponovo rodio. Izgleda mi, do sada, da ću se pre ja ponovo roditi nego što ćete Vi biti u stanju da mi išta odgovorite.
Vaš person-alni manijak
Janović R. Stevo
Nastaviće se...
„ Postoje ljudi drvenog lica koje nikad nije ozario smešak.
To su odasvud čvrsto začepljena bića, zlodusi ograničeni
i kruti, ljudi nesposobni da se smeju, najčešće one profesije
koja daje čoveku neku vlast“
(Saltikov-Ščedrin)
Dragi prijatelji Vili, Ranko i Luki!
Posle svakog pisma osećam se ispražnjen i „miran k’o devojčica“, sa stalnom nadom da je to bilo poslednje pismo i da će odgovor stići jer sam na granici snage i uvek pomislim: „Ako budem morao još jedno da napišem, kuku meni! Slomiće me konačno ova Vaša preteška super-patologija, pa će mi stvarno biti kraj”. Naravno, uz sve Vaše želje i silne „radove“ po meni (sada samom), moja majka nije mogla više da izdrži, pa sam morao da je sklonim i zaštitim da ne gleda moje mučenje jer je njoj bilo teže da gleda nego meni koji kroz to prolazim. Naravno, ovakve priče se pričaju samo najboljim prijateljima - sigurno ne Vama, pomislićete. Ali Vi ste ti najbolji prijatelji koji mi ne date da klonem već me terate i praznog da polažem nove ispite jer u ovakvom sveučilištu nije kraj kada bi to student poželeo, već na kraju učenja kada se sve ispuni, pa ko izdrži. Tako se ja jadan nekako pridižem jer ne bih da sam ponavljač (makar crk’o), pa udri po novim ispitima i sve hukćem i pride se pušim pa ispada da je bolje što sam sam kada učim (a učim isključivo temeljno da ga ne bih nikome sasuo u groce). Zato Vi, kao najbolji prijatelji, meni omogućavate mir, ako tako može da se kaže, pa mi neprekidno obezbeđujete najbolje uslove za tako dinamičan fakultet. Kao i uvek do sada, odabirate mi najbolje načine i pomoć pri učenju pa me stalno praznog i svakog časa sklonog padu, kuražite i motivišete za neprekidne bitke za svest i čast uz predivne pouke o suzdržavanju i praštanju. Hvala Vam. Možda ću Vam jednog dana i spomenik podići ako uspem da završim ove nauke, ko zna?
Za svaki Vaš postupak (uvek prijateljski odmeren) ja moram da Vam se zahvaljujem jer znam šta je to zahvalnost i poštovanje a Vi me neprekidno podučavate (naravno ne svesno), pa Vas preklinjem, sramota me je više, stvarno je dovoljno od Vas, pustite me da dam ove preostale ispite sam da ne bih ostatak života imao grižu savesti da sam takva znanja nepošteno zaradio! Hajde, budite drugari „ne činite” mi više a ja ću Vama za uzvrat da opišem Vaše novije postupke i „uzore” na koje se ugledate. „Novi početak“ je usledio promenom ulaznih vrata na zgradi desetak dana posle smrti moje majke. Slična vrata sam video u Sopotu kosmajskom, jedino nisam siguran da li su ta imala nastrešnicu kao naša nova vrata. U Sopotu kosmajskom su takva vrata imala smisla ali u Strahinjića Bana kosmajska vrata nemaju nikakvog smisla i ruže izgledom centar prestonice ali će možda kada se preko nastrešnice zategne platno kao na Muratovom Kurbetu (uz obavezne zastavice) izgledati bolje i stopiti se sa ambijentom. A možda je to neka najava da će u bliskoj budućnosti tu doći da žive neki Malteški vitezovi a mi stanari biti temeljno odstranjeni - ne znam, samo znam da su Vam namere i dalje skrivene a način dosadno – tragično – nepoznato - poznat! Pa i takva kakva su (naša nova vrata) - da ona jadna, teška i ružna imaju bilo kakvu funkciju - prividno bi bilo u redu ali nam je od tada (osam meseci) kuća bukvalno na vetrometini i bez osnovne zaštite i stalno otvorena kao O.K. koral, ako izuzmemo jedan i po dan ukupno i silne majstore koje pretpostavljam ko plaća. Lupaju i „deru se” tako da odzvanja ulica i pucaju prozori i bubne opnice kada ta podsete svoje stanare ko je tu glavni dasa! Radnim danom „urlaju“ prosečno na jedan minut a vikendom ređe, zavisno od toga koliko puta ukućani izlaze. „Gazda” priprema dekret koliko ko puta sme da koristi izlaz da ne bi preterano nervirao kosmajska razmažena vrata a usmeni savet je da mlađi izlaze kroz prozor, dok dužinu konopca određuje brižni gazda. Kada ta dreknu, mi „priviknuti“, odmah zaigramo pipirevku i već smo postali, takoreći, profesionalni igrači kosmajskog twist-a.
Naš dom je oduvek imao i otirač za noge svojih ukućana ali, pošto ovde vlada pamet turbo folk miljea, „samo“ dve godine nemamo ni takvu „sitnicu“. Zna gazda bolje šta nama treba, čita nam misli i gleda (ređe) kako da nas iznenadi i nagradi. Rekli mu neki da je upravo izmišljen „kirbi otirač za noge do prepona“ ali kasni njegov revolucionarni izlazak u građanstvo pa smo samim tim i mi grešni i prljavi uskraćeni za isti. Taj neviđeni „kirbi“, kažu, ima jednu manu - ko je suviše prljav od mošnica na dole, on urla slično kosmajskim vratima a ovde ima dosta kandidata pa gazda danonoćno radi na otklanjanju tog tehničkog nedostatka (kod ukućana)! Ja i dalje prilikom svakog ulaska obrišem noge o već izlizanu metalnu rešetku bilo da je sunce, kiša ili sneg da nikad ne zaboravim poštovanje prema domu svom, pa čak i u takvom okruženju i uslovima. Čini mi se da nije dovoljno da ispred stana na otiraču gazdinom piše „wellcome“ (podseti me na odlazak u vojsku gde velikim slovima piše dobrodošli, a iza kad uđeš?) a da misli da tako ne unosi svu prljavštinu ovoga sveta, makar i oprao cipelice svoje!
Pošto si ti, Luki, i dalje nem kao Vili I Ranko, podsećam te i dalje pisanom rečju da se ta lekcija uči još u predškolskom uzrastu, sada je kasno za popravke svesti šupljom mišlju da je i takva „sitnica“ besplatna! Turbo je turbo, ledendo. Za sve ovo što radite godinama (malo mi je bilo od Vilija i Ranka nego još i turbo) ili imate ovlašćenja ili ste bolesni (zar?), pošto ni u ovoj poodmakloj fazi ništa ne menjate – opet Vaš „zdrav“ rezon: i jare i pare. Zajedničke pare odavno trošite a da bi deo nadoknadili uređujete zgradu i uopšte ne štedite na kvalitetu i cenama da bi prikrili krađu. A pride ste nam u džepu još od 2002. godine (zaboga zbog fasade), kao da nije dovoljno para od prihoda već moramo i mi lično da dajemo neprekidno malo svoje krvi da nahranimo Vaše bolesne ambicije. Na ratnoj nozi ste sa svima i sikćete (od tvog dolaska Luki pojačano) na sve što hoda a ja sam manijak koji treba ceo ceh da plati umesto Vas. Pa, dragi prijatelji, ja nikada neću pristati da budem Vaš lični Faust, odavno sam Vam napisao, na više načina, da je bolje da pucate u mene nego da na najsmrdljiviji način prodam dušu Đavolu i da Vam privremeno pridržim vaše otežale krstove koje ćete ipak morati sami da iznesete.
U poverenju - lakše je sakriti slona ispod ljubičice nego drugome (uvek meni) utrapiti svoje krstove da ih ja nosim umesto Vas. To otežava put kojim jezdite a Vi i dalje mislite da ćete biti prvi pioniri maleni u istoriji čovečanstva koji će frapirati Kosmos na tako „originalan“ način. Ako bi se kojim čudom našli na polju džinovskih ljubičica, ustanovili bi da ispod svake ljubičice čuči po jedan ružičasti slon. Jedino bi ispod ljubičice koju bi ti, gazda Luki proveravao kao James Bond, ležala četiri detelinasta slona, a moguće i svih sedam čarobnih koji nose večnu slavu. Ovakvi sklopovi pokazuju da si ti Luki Luče večni Domanovićev „vođa“ a u isto vreme i futuristički rođak Nušićevog analfabete u ovom vremenu znan kao anal-fa-delta. Svaka čast! Proveravajući sebe, da možda ne grešim, gledam svakog sunčanog dana u Sunce koje se približava našoj zgradi neće li da skrene na 1/3 petog sprata gde živi tvoja „visost“ („inžinjer” Vili je i pro-motor tvog „uspenja“). A ono (Sunce) tvrdoglavo nastavlja svojom dosadnom putanjom neće ništa da menja i neće da te sluša. Bezobrazno od Sunca!***
Oko 10-og aprila sam primetio da ste vratili zaštitno staklence za pozivanje lifta na našem spratu, posle 15-ak meseci i hvala Vam na zakasneloj brizi. Ali još uvek nema sijalenca koje osvetljava staklence koje štiti sijalence. Valjda će bivši domar Vili, čije su to „umotvorine“, dogodine da stavi i sijalence da bi opravdao svoje „radove“ za 300 Eur godišnje (za tekuću se baš naradio, pa neka ostane nešto i za sledeću)?! 15. aprila sam imao tu čast i prvi put priliku da se upoznam lično sa gospođom Lučić-Marić kada je oko podneva toga dana izašla iz lifta sa nekim papirima u ruci i osula paljbu po meni koji sam sa svojim prijateljem čekao građevinsku inspektorku da siđe iz tvog stana Luki, gde je poslata po mojoj prijavi a ona se zadržala više od sat vremena?! Tada sam takođe prvi put čuo deo tog Vašeg skrivenog scenarija koji mi je potpuno nepoznat ali je srećom Vama detaljno poznat i koji je gospođa Lučić-Marić bolno, i po nju samu, reflektovala. Saopštila mi je da ja znam??? zašto nisam pozivan na sastanke kućnog saveta (za koje nisam ni znao da su održani). Posle sam shvatio da je mislila da ja ne zaslužujem (otkud ona to zna?) da budem među ljudima jer bi moje prisustvo bilo nedopustivo i prljalo bi prostor (čist simptom zdravlja, instant definicija koja bi trebalo da uđe u sve udžbenike kao šablon za prepoznavanje zdravih) . Onda redom: da je moja majka nju napala a ja prethodno tebe Luki u 22:30 i sva besna rekla da sam u krivičnoj prijavi tražio da se ispita njeno zdravstveno stanje(?!) a da je znala da nisam ja urinirao po svojoj zgradi jer sam, navodno, naivan? Tu sam morao da reagujem i objasnio sam joj da ja nisam ni mogao da tražim da se ispita njeno zdravstveno stanje jer je uopšte ne poznajem a da se zapita kako zna da sam ja naivan?! Na to je gospođa Lučić-Marić pružila ruku, iz visine glave, i ja sam naravno prihvatio njenu ruku pa smo se tako upoznali a ostao sam uskraćen za odgovore (sasvim dovoljno za prvi put). Ti se Luki još nisi upoznao samnom, a prošlo je tri i po godine i ne pada ti na pamet, cenim, jer da si hteo to bi i uradio kao „novi gazda“, jer oduvek tako zračiš (sebi), a tvoje ubeđenje da je dovoljno samo tvoje postojanje ne može zadovoljiti Gospodu nikad! Ti ruku daješ kome ti hoćeš jer, kako si tada (2002.) definisao, ja sam stan dobio od tate i mame a ti si svoj kupio!? Oduvek si folk u biti a da li nešto manjka u tvom vaspitanju i obrazovanju ne možeš nikada saznati od špijuna, policajaca, kriminalaca, ment-hole-a i turbofolkista! Zamalo da zaboravim dva podatka od gospođe Lučić-Marić. Prvi je da je ona vlasnik stana tvog?, a drugi da je ona neuropsihijatar (odavno se tako nisam iznenadio i to saznanje me je maltene očaralo)! Bilo je tu još delova iz skrivenog scenarija ali nema dovoljno papira na koji bi stali svi ti detalji. Tom prilikom sam video da nisam jedini sa kojim se tako nakaradno igrate i da je sve što sam shvatio iz vaših postupaka tačno, i još gore, pa ću i to pokušati da Vam dočaram sa par poređenja. Lažeš svoju ženu Luki i čačkaš tamo gde je najtanja. Toliko si „senzitivan“ da si je potpuno poremetio jer ne vidi dalje od nosa a što joj pride neko od Vas (Vilijeva ženica Simka) ubacuje manijačke poruke sastavljene od novinskih članaka (a optužen sam naravno ja), govori dodatno o Vašim razvijenim bolestima (rekoh gospođi Lučić-Marić da ja to nikom ne mogu da radim isključivo zbog sebe). Dokaz tvog mentalnog stanja je i to što si mi dva puta ostavljao otvoren lift na petom spratu dok sam vodio svoju, tada još živu, majku svojoj kući (jedan od preuzetih „specijaliteta“ Vilijeve ženice za koju sam pored tebe i Vilija tražio da se ispita zdravstveno stanje). Ti to vrlo dobro znaš ali voliš svoju ženu samo kada je van sebe! Tako joj uzimaš energiju i hraniš se njome jer „misliš“ da ćeš tako da povratiš odavno izgubljenu svest! To pokazuje tvoje bolesne ambicije i neznanje da sam sebi zadaješ sve teže udarce koji pogađaju najviše tvoju lobanju i da u njoj odavno nema ničega – što sam ti napisao još 2002. i zato ne mogu da te poslušam – jer mi je vrlo stalo do sopstvene svesti i moždanih vijuga. To što ti ne smeš da čitaš ne znači da to ne postoji! O tome kakav si i kakvi su ti savetnici, koji te usput „oslobodiše“ mozga, govori i tvoja želja da budeš mnogo uvažen, jer „zaslužuješ“ iz viđenog, pa bi komotno i ulica u kojoj je tvoja „visost“ mogla postiđena da promeni svoje ime i da se po tebi ubuduće zove Lučanus Strah-i-nja (da mi niste prijatelji svašta bih pomislio o Vama)! Skoro će šest godina kako mi drmate temelje i terate da jedem vaše „čorbice i bućkuriše“, a kada bih i jednu pojeo platio bih ceh u zdravlju kao što ga vi plaćate. Zato Vas stalno i opominjem kao prijatelje da ih ne kusate i da to nije dobro po Vas, a hvala na nutkanju, ne daj Bože nikome!
Vama takvima ostaje samo jalova Nada, velika kao planina, a ako se snovi ne ispune zamolite Nadu veličine Meseca da vam ispuni želje jer je Planinska Nada izneverila vaše Nade! Vi mi stvarno, kao najbolji prijatelji, omogućujete završetak Nauka sveobuhvatnih (sadrži naravno i psihologiju). Jedna od najinteresantnijih stvari pored najsvežijeg iznenađenja (u vidu profesije gospođe Lučić-Marić) je da istinu o meni najbolje zna neko iz tvog doma Luki (a ne neko od „starosedelaca”) a ti kao James Bond isledi tu „laž“ ali ne menjaj po svojoj volji ono što budeš saznao?! Prestani da konsultuješ Vilija 00 i potamnelu Zvezdu Partizana Ranka, upropastiše te temeljno i pouzdano. Oni nikada nisu imali onu stvar da doveslaju dovde ali nađoše tebe „pametnog“ da izvlačiš kestenje iz vatre i da se zajedno proslavite (naravno ako „poduhvat“ uspe, a ako ne nicte vi nista klivi) a vi ste već u mišijoj rupi, nigde vas nema a rasplet tek sledi. Sve sam ti to nagovestio još u prvom pismu datom tebi 2002. koje si uzeo u ruke i odmah me napao a da ga prethodno nisi pročitao (već si to uradio u negližeu posle talefonske prijave policiji da sam te zaboga uznemiravao i ko zna šta još)? Kako ono beše u crtanom filmu – e, da je Pera prvo otišao u Banku ništa se od ovoga ne bi desilo međutim ti si, pročitavši to pismo, odlučio kako si odlučio a ja nevoljno morao da upišem fakultet pod stare dane. Hvala ti.
Nećeš verovati ali meni nije važno da li će se tokom istrage išta dokazati. Ja Vam naravno sve opraštam, dovoljno je da Vas vidim na mestu gde će Vaši odgovori imati težinu jer posledice za nakaradne postupke niko ne može da izbegne pa i ako potplati da se oslobodi krivice, zdravlje ne radi na naftu i novac. Vili mi je još 1999. rekao „ti si završio“ i još čuvenije „dokaži mi” i „pokazaću ti ja gde je tvoje mesto“ kao da on, jadan, zna neko drugo mesto sem svog na koje se svim „silama“ trudi da me postavi, što je i teoretski nemoguće - osim ako bih sam imao želju? Naravno, nisam sišao sa uma da bih to prihvatio. Pre će biti da mi Vili kao najbolji drug pomaže da se uspnem na svoje mesto iako prividno tako ne izgleda! Ali zato Ranko i, naročito, ti Luki sedite često na njegovom mestu (sviđa Vam se) jer da Vam se ne sviđa ne biste ga odmenjivali a, pošto ste sva trojica posvećeni u potpunosti iluzijama, ne primećujete nikakvu razliku jer su Vam mesta slična. Za Vilijeve i Rankove želje odavno rekoh da zbog svojih „ubeđenja“ plaćaju ceh u hodu, a „mala“ potvrda za to je i napad velike količine slobodnih radikala na Vilija (a i još neki gubici upravo zbog opisanih iluzija, a sigurno ne zbog mojih želja kojih nema u takvom obliku).
Ranka već duže vreme ne viđam i ne znam kako mu je od istih iluzija ali zato on sigurno zna! I ti si Luki večni zaljubljenik u iluzije (iako se ne poznajemo, odaju te postupci) a kako ti je - to ti najbolje znaš. U potpunosti si prihvatio „ubeđenja iluzionista“ jer se to slaže sa turbfolkom u tančine, pa si pojačao svoju bahatost do neslućenih granica (turiraju te i pujdaju na „manijaka“ a ti rasteš kao kvasac – pametno samonaduvavanje). Ti ne praviš razliku između svoje žene i mene! Lažeš je neprekidno i držiš pod naponom da bi sakrio svoja nedela, optužujući mene, jer je tebi važan „sveti cilj turbofolka“ a ljudi su tu nevažan nusproizvod! A „sveti cilj“ je ukrasti sve pare i otići sa njima na kraj sveta ostavljajući kod kuće samo legendu! Zato je turbofolk utopija ali i dostižna iluzija?!
Sada mi je jasno da se ti Luki Luče nisi klanjao mojoj majci iskreno i ponizno kako je to izgledalo, već si se sprdao naglašeno, kako to ogoljeno radi turbofolk, kao lutak navijeni. Takvu vrstu ljudi neki zovu „solarni vampir“ koji se hrani tuđom energijom u nedostatku sopstvene! Jedino što si proizveo u zbilji mikro sveta od svojih svemirskih turbo postupaka je to da si „uspeo“ da izboksuješ istragu i izvođenje na čistinu sebe i Vilija (Ranko je izuzet ovog puta)!
Na kraju malo podrobnije o značenju pogrešnih ljudskih postupaka kojih ima napretek ali nije na odmet još nekoliko nivoa, korisno je. Preterujete „gospodo“ jer se isuviše ugledate na svoje vrhunske mentore i idole na makro-globalnom nivou: Buši Đorđa, Kill Blentonija i Tommy Bleji-ja (onaj iz opere) i galeriju njihovih pomoćnika i saradnika o kojima nekom drugom prilikom. Večno tvoje promišljanje Luki da kada mogu Đoka, Kill i Tommy da celom svetu serviraju promenu standarda na, u suštini, bolestan i poguban način, nigde raspravljan i izglasan pre upotrebe - što je za takav „lek“ neophodno, pod Muβ, isključivo zbog zdravlja i gde su njih trojica inače svi vernici a ne pagani?! odlučili u ime cele planete (slično vašoj Nadinstituciji) da ćemo svi uskoro biti slobodni (znajući ih u dušu sigurno i pouzdano su mislili da ćemo biti oslobođeni svojih života) – što ne bi i ti Luki mogao nama „mekušcima“ da to uradiš instant u svom mikro svetu kada se takva mogućnost već pruža?! Izneću ti jedan mali Đorđetov postupak (tvoji su podrobnije opisani ali su suštinski identnični). Pregledava Buši Đorđe dvogledom temeljno krajolik koji ga okružuje, pedantno i redom svaki predmet koji sledi u vidokrugu njegovog povišenog interesovanja i studioznog pristupa kako to i dolikuje njegovoj očigledno višoj inteligenciji. Masa koja prisustvuje događaju je impresionirana Đokom koji se trudi a bogami je i Đokica impresioniran svojom ličnošću i samoznačajem što ga masa upija u memoriju i čuva svoje ulaznice koje će za desetak godina imati veliku vrednost i obezbediti im spokojnu starost. I sve bi bilo u skladu sa postavkom i Nebom da Đorđe nije primetio da su kapci na dvogledu bili spušteni (očigledno nije bio njegov, jer da je njegov...?). Ovaj mali, takoreći, beznačajni postupak velikog Đorđija ima jedno jedino značenje – bezumno pametan! To je sitnica u odnosu na njegove „plemenite namere“ od kojih je bremenit pa tako Buši Đorđe zida svoje mesto koje mu u skladu sa njegovim „zaslugama” pripada (kao i ti Luki svoje) a jedino ne ono koje bi obojica želeli. To je takozvano zidanje temelja u vis, gde se u pravilu ugrađuje najskuplji materijal ali najslabijeg kvaliteta i što temelji progresivno rastu vremenski period otplate je duži a tvorevina lelujavija. Za Buši Đorđeta svi znamo prećutno da je (nek mi oprosti) mutant i retardirani alkos koji ni sam ne veruje u ono što priča a primeri već teško bolesnih Kill Blentonija (4-struki bajpasić) i Tomi Blejija (rekoše mala intervencija na srcu-lenjcu ) to potvrđuju (sve se vraća, sve se plaća) a toliko su ga ubrzali svojim „plemenitim delima“ da će teško doživeti značajniju starost. Džabe Killu što je drugi po popularnosti od svih američanskih predsednika (što u isto vreme govori i o pameti nacije muuu)! Ovi primeri vrhunskih iluzionista govore da takve ni po kakvim merilima ne treba slušati, ići za njima i ugledati se na njih a mutacije u kojima živimo (matrix postaje blaga varijanta takvih „ljudskih dometa“) provereno pokazuju da smo na apsolutno pogrešnom putu.
Zaključak:
Buši Đorđa trenutno niko ne može da spreči u njegovim rabotama (sve u svoje vreme) a zaboravljaš, Lučiću, da tebe sigurno bar neko može da onemogući u tvom mikro svetu. Priliku koju si mi ti dao svojim nakaradnim liderstvom koristim i hvala ti po ko zna koji put. Ne znam još uvek zašto to sve ovako ide ali što ja moram sve da znam? Veslaš osim sebe i mene pa da se odužim za prevoz ja ću tebi, a u slavu saznanja, rešenja i spoznaje još nešto malo objasniti ovoga puta o značenju i posledicama uporednih iluzija. Kada bi ti Lučiću neko rekao da ćeš plaćati večnu kaznu što hoćeš da budeš kao Buši Đorđe, ti bi po mojoj skromnoj proceni izabrao Đokicu pa čak da te 28 puta opomenu da razmisliš o tome i da ti je izbor pogrešan! Tvoja večna promisao – daj mi sada, šta će mi kasnije, je tipična iluzija nesvesnih (par milijardi). Važnija je tebi tvoja lična biologija od Vascelog Svemira a drugo „najvažnije“ – šta pa fali Buši Đoki, tebi bi to bilo dovoljno, ništa drugo ti ne treba? Ali seti se Hammersmith-a o kome sam ti pisao a pošto ne smeš da čitaš, drugarski ću ti dopuniti njegove reči: „Izbavi me odavde (radnja se dešava u ludnici), učiniću te slavnim i bogatim, imaćete sve što želite pa čak i ono što ne želite...” Kao što vidiš Luki, nisi ti jedini koji živi u zabludi da su iluzije besplatne. Đorđe, Kill i Tommy možda nikada neće imati priliku da saznaju istinu za razliku od tebe kome je to dato makar kao mogućnost a možda i nešto više! Ko je tu u prednosti? Ti Lučiću imaš priliku, mnogo veću nego njih trojica na kamaru i dovoljno je samo da čitaš ono što do sada nisi smeo. Tek posle toga ide davanje ličnog doprinosa toj šansi a to ne može da uradi niko osim tebe. Doprinose koje sam ja tebi nepoznatom dao do sada, a bogami i od sada, omogućavaju mi napredak, bez obzira i na metak kojim bi me vas (sveta) trojica „nagradili“. Uradi ti samo delić ovih zadataka i već nećeš biti ono što si sada, poboljšanja tek tada možeš da očekuješ. Iluzorne želje su te i dovele dovde , sigurno ne ja.
Izvedeno iz svega rečenog, sve je očiglednije da je tvoja stvarna uloga da me naučiš a ne ona koja misliš da je i iz zahvalnosti prema tebi i tim saznanjima moram da ti kažem istinu kao i do sada, razumeo je ti ili ne. Borba protiv patologije, odozgo i odozdo (Đoka i ti), može se izvoditi jedino istinom i svešću o posledicama koje bolest donosi bez obzira na novac, tehnologiju i mozgove upregnute u ostvarivanje iluzornih ciljeva i odavno mutirane istine u kojoj svi živimo. Za tebe lično Lučiću, bolje je i sada da počneš da čitaš. Kasnije je sve kasnije. Kao što vidiš ni meni se želje ne ostvaruju ali mi je jasno da tvoja uloga nije da shvatiš pre vremena jer da ti je uloga drugačija čitao bi ranije a ja sigurno ne bih toliko saznao! Hvala ti! Ja prividno i dalje ništa ne postižem a Vi i dalje ništa ne menjate u Vašem davno proklamovanom načinu određivanja sudbine drugima, kriminalno-bolesnim načinom delanja. Pri svakom mom pokušaju izvođenja na čistinu Vas kao„tvor-Aca“ Vi ostajete neorazotkriveni i „pametno“ nastavljate po starom, obodreni i sve više uljuljkani mojim neuspešnim pokušajima i kao dokazani prijatelji neprekidno radite za mene učeći me u hodu, raspaljeni svojim „remek delom“ kao device Vestalke! Tako Vi meni svojim iluzijama omogućavate stalnu nadgradnju i provereno uspešan završetak studija pre vremena. Svaka Vam čast! Retko ko ima tako dobre učitelje u predstavi o iskonskom Dobru i Igri.
O Vašim zaslugama bih mogao još da pišem pošto ste neiscrpan izvor. Samo kada bi imao ko da čita bilo bi mi mnogo lakše a kada bi mi kojim slučajem i odgovorili čini mi se da bih se ponovo rodio. Izgleda mi, do sada, da ću se pre ja ponovo roditi nego što ćete Vi biti u stanju da mi išta odgovorite.
Vaš person-alni manijak
Janović R. Stevo
Nastaviće se...
среда, 28. април 2010.
Avgust - Septembar 2004.
Kućnom savetu i Komšijama
Dragi prijatelji iako to prividno niste, pre da je bliži čas nego li je dalji kada ćemo se pogledati u oči i kazati ko šta ima da kaže o onome što treba da se kaže, bez prilike da se ništa ne kaže i što je odavno moralo da se kaže a nije se htelo bezpogovorno! Jačina tog Vašeg načina je ista kao što su i ustaljena pravila Institucije a još bolnije i jače, kao Inkvizicija. Zakone i pravila određujete sami za sebe jer drugi ne postoje a kamoli da su o ičemu pitani. To je slično Nadinstituciji koju eventualno možeš da pitaš ali odgovor nikada nećeš dobiti!?* Pa, drago Vam Predsedništvo, tolika prava ni u film ne možeš da ubaciš jer bi bio jako loš. Da je Vaš način toliko lep kao Zgrada što nam se ulepšava, ukućani bi se osmehivali sve više od sreće dolazeće a ne ovako kako u zbilji izgleda: prisvajanje svega što nije lično Vaše, projektovanje bolesnih želja, napadi i pretnje sa isključivom namerom da povredite ili eliminišete, neuvažavanje i ignorisanje našeg postojanja sa ,,prirodnim pravom prečeg?”, nesavesno poslovanje uz neprekidnu upotrebu naših imena, ulaženjem i zadržavanjem u džepovima svih stanara (uključujući i sve Saveze) bez njihove saglasnosti, obavezno određivanje mesta drugima uz dodatno povređivanje iživljavanjem preko telefona (uz mâlo,,hvatanje na Lovcu“), kvarenjem TV programa i vađenjem indikatora za lift, lažnim optuživanjima sa tipovanjem i huškanjem Lučića na sve što hoda a posebno na-puj-dran na mene kao ,,manijaka”, pogledi su Vam u pravilu smrknuti a izgled važnosti se nadopunjuje ,,pametnim samonaduvavanjem” sa tendendencijom daljnjeg nad-imanja... Nađoste Vi skoro sve njih da i to moraju da podnose, toliko su slabi. Možda bih i ja, da je to kraj mukama, pa epilog i čiča Mića ... Ali jok, tu nema kraja, sada je neko i život napustio pre vremena zbog takvog ,,plemenitog načina naglašenog značaja” (tipično za turbofol-kiste) ali Vi ćete se iskusno primiriti uz obaveznu kozmetiku turba a 'la 1000,00 za čitulju prošaranu kratkim i slatkim rečima površnog značenja da i Vi nešto uvažavate, sa malim zakašnjenjem i ,, opravdanjem” za neuvažavanje tokom života. Ali za Vašu utehu, neki mnogo slabi stanari koji znaju istinu nisu saučestvovali u mom bolu i manji su od Turba de facto a nije da nisu obrazovani! Primer ,,ostarele” profesorke engleskog jezika, gospođice Zbrkanović to najbolje potvrđuje. Pošto se ni na ovom nivou ništa ne dešava i nema ni sada posebnih smetnji koje bi uticale na Vaše zdravlje? i ,,životne oglede”, Vi nastavljate po starom jer nema nikakvog otpora - ovaj što piše, ništa nam ne može, nek' piše, i obodreni takvim ,,uspesima” u samo tri godine od tvog us-kakanja u naše mizerne živote Lučiću, Vi ,,jurite” nacionalni rekord u iživljavanju u ,,sitno lakim kategori-jama” (jedan od preduslova ste ispunili - jedan manje) i niko Vam ne može dokazati loše namere koje su proizvele razne vrste gubitaka, od zdravstvenih, finansijskih pa sve do najtragičnijih. Kao Vaš izgled i ponašanje, tako su Vam i postupci uvek bili ,,skromni” a od oktobra 2001. su potpuno ogoljeni, siroviji od sirovog mesa Lučiću, iako si dolaskom u Našu Kuću rekao da sada menjaš svoj život ali ti novi drugari odmah predadoše vlast i interes pa ti tako odložiše samopromenu do daljnjeg, imaš sada preča posla, pružili ti priliku da ovde zavladaš što nigde nisi (ponovljeno, iz 2002.god.) a još po slobodnoj volji da bez uvažavanja već davno pre tebe naseljenih vlasnika sopstvenih života i imovine, upravljaš njima po svom ćefu kao sa marionetskim lutkama (simptom zdravlja?). Prosto si se ,,fatalno” zaneo u ostvarenje Vilijevog (Milenkovog), Rankovog i tvog Sna da je sve tvoje, da si tek sada pokazao prvi put izvesnu emociju kada si naglo otvorio vrata lifta 17.08.2004. oko 11h i zanemeo skamenjen kada si u liftu video moju Majku i mene kako nameštam neki detalj na njenoj garderobi, zadnji put u Njenom Domu. Tvoj bolesno nadmeni odnos prema svemu ljudskom se i ovde pokazao u ,,najraskokošnijoj” formi. Običaj kod nas ljudi je da dok čekamo lift, sačekamo da taj koji ga koristi (verovatno mu je potreban baš tog trenutka) sâm iznutra otvori vrata da bi valjda izašao iz njega, osim u slučaju da postoji vratar koji će kao i svaki vratar na ovom Svetu pažljivo i nežno otvoriti vrata lifta da Gospoda izađu lako i po svom ćijefu i usput mu se zahvaliti ili gurnuti u spremnu mu ručicu nešto sitnine pripremljene za vernog vratara i tu malu priliku. Kada te čovek vidi tako bahatog i iz - drčnog (posebno kada se gleda iz lifta) prema običajima koje ti želiš da menjaš, prvo pomisli (ako te ne zna) da si ti šef svih vratara i spoljnih liftbolova na Svetu čim to radiš tako superiorno, kao James Bond ali u pogrešnoj situaciji u kojoj ni na vidiku nema neprijatelja a kamoli da su isukali mačeve jer kada bi to uradili, automatski bi izdušio silan ustajali vazduh iz tvojih napuvanih pluća preobogaćenih sa CO2 koji cepa tvoje alveole i ostavlja mozak bez kiseonika neophodnog za opstanak ugroženog organizma željnog visine. Ali ja te poznajem u prazno mesto gde stajaše duša a znam i da ne postoji pisac koji se odrekao pisanja i postao lift-boy? Ti, vidi se, već treniraš da budeš što bolji i lift-bol i vratar odjednom, jer ti je pisanje izgleda dojadilo vrteći stalno iste priče! Bolje ti pristaje vratar, samo još da smiriš brzu ruku sa pištoljem na vodu i da se što manje 'vataš za pero, pa ćeš uspeti u promeni i bićeš bar u nečemu najbolji, samo da te to srećom konačno zadovolji? Dokaz u onome što tvrdim (da sam samo čudom osetio gde se tvoj talenat krije*!) nalazim u očiglednoj misteriji, da se do kraja nije saznalo (meni nije za verovati) gde si ti za-pravo stajao ili možda sedeo, ispred lifta ili si pakt izašao iz njega, prethodno se digavši sa stolice na radnom mestu (klupica inače služi da se umorni za-posle-Nici ti odmaraju, samo tokom vožnje)? Pa i takav,unapred otpisan, imao si priliku (da li slučajno?) da baš ti poslednji ispratiš moju Majku! Ustuknuo si zbunjen, pridržavajući krajnje pažljivo vrata od lifta i sa tronutošću, a kada je Ona krenula da izađe, skokom si već bio pored sledećih vrata pridržavajući i njih, istovremeno je upozoravajući na metalni prag krajnje poniznim gestovima i glasom naglašenog poštovanja, da sam čak morao da ti kažem hvala jer je trenutak istine to zahtevao! Kada smo izašli na ulicu, prošao je Sveštenik da održi nemo opelo i kako to dolikuje redosledu Nebeskom, da se zna ko poslednji ispraća Vile! Moja Majka nije videla Sveštenika , već reče za tebe -,,tri godine prolazi pored mene kao pored turskog groblja, šta mu bi iznenada?”, sama ne primećujući značaj trenutka, vodeći smerno računa o svom hodu . Odgovorio sam da je stvarno bilo iznenađenje videti Luki Luka koji se trapavo i ganuto klanja a prvi put moguće i iskreno? U našim razgovorima o svoj trojici, česta su poređenja Vaših imena sa raznim junacima koje glumite (uglavnom iz crtanih filmova) i podsećate na njih neodoljivo i smešno, pa ne zameri na tome, ,,Vaši radovi” na nama su mnogo suroviji i nemaju ni trunke duha! Rekoh Majci da uvek treba dati novu priliku posrnulom čoveku i pored svih propuštenih a da će događaji koji slede sami pokazati i objasniti smisao iznenadne pažnje, neuobičajene i naglašene. Događaj je šokantno i otrežnjavajuće delovao na tebe a ja sam više po tvojoj reakciji shvatio simboliku trenutka nego što sam imao vremena za tumačenje viđenog. Sve u svoje vreme, pomislio sam i shvatio da ne mogu željom da menjam redosled stvari a da sebe ne ,,razlupam”, što Vi nesvesni radite lupajući po sebi i svom zdravlju kao po ,,dušmaninu” moga lika kome sve najgore želite, što u svakom bogovetnom i pojedi(ko)načnom slučaju čovek i dobije zato što je psiho-som-mat, bez sjaja, nezavisno od ,,veličine” imena, nivo-ja i svih želja, skupih, ih**! Svojim očima si gledao iskonsku scenu koja se nimalo ne uklapa u ono što su ti lažni prijatelji pričali o nama, a ti poverovao bez upotrebe sopstvenog mozga (stalni simptom!). Nisam siguran da si ikada do sada bio u stanju da izdržiš težinu i značaj istine duže od minuta ali u svakom slučaju sada ti se ukazuje prilika da kreneš u suprotnom pravcu već odavno pogrešnog puta koju ne bi trebalo da propustiš isključivo zbog sebe a ja ti kao mnogo puta do sada pokazujem pravac ka obali umesto beskrajne pučine kojom jezdiš obezglavljen. Efekat tvog dosadašnjeg delovanja na naše živote možeš videti i u smrti jednog časnog Čoveka i džaba ti reči i želja da nisi ni malo odgovoran za nju. ,,Doprinos ” koji daješ za postizanje sebičnog cilja da je sve ,,prirodno” tvoje, te i drži na pučini i sve dalje od obale smisla i spokoja. Samo si to znao da ,,radiš”, da se iživljavaš kao Vili i Ranko, i da naglašavaš nakaradno da si veliki čovek uz obavezno ,,samonaduvavanje” što prirodno rade samo 'tice i žabe a radi i poneki čovek (kao sisar koji osvaja ženku). Ako mi se tako udvaraš, ne palim se na kurblu! Mene uvek ,,im-presioniraš” i zaista izgledaš veći nego što jesi ali u poverenju, da postaviš i svetski rekord u držanju vazduha u plućima, opet moraš da se vratiš na svoje. Džaba ti stalna želja za visinom i jaki bolovi u naduvenim plućima! Poznata je nadogradnja jedino odozdo (štikle, federi i ček-rk) a odozgo bi moglo jedino promenom cele glave što niko do sada nije probao! Ti bi se našao u najužem izboru kandidata za uspešno pre-sađivanje jer ti dosadašnja glava nije nimalo služila svrsi, što bi svakako i tvom jadnom telu pomoglo da se koliko toliko, oporavi od posledica pred-hodne lobanje, providne trans-pare-rentno! Obožavaš još od mlađih dana kada si bio ,,freak”, da imaš ,,nešto” veći značaj a sve vreme radiš upravo suprotno! Tako nikada niko nije uspeo da bude uvažen, zato što je on tako hteo (svojim postojanjem On je definicija?***tvoja je glav(n)a ponornica)? Ko šta vredi ne mora tako da se dokazuje, smeran je i pažljiv prema svemu i svakomu i nikome ništa ne natura a svakako ne upražnjava nasilne metode da bi uvažavanje postigao. Ja se boruckam koliko mogu a ostali ćute i čekaju kao i do sada u životu da im neko drugi ,,obavi mi” posao a sebi će naći ,,opravdanje” - šta ja tu mogu, ja gledam samo sebe i svoja posla, ništa me ne interesuje, nek' koriste moje ime, valjda ima boga.....? Drage Komšije, nije dovoljno samo ići u Crkvu, zapaliti sveću i moliti se Bogu za zdravlje i sreću, treba reći Istinu i van Crkve da bi Vas Bog bolje čuo u Crkvi. Ako lažete i ćutite, sebi pravite loše usluge, On Vam jedino u tome ne može pomoći! Nije li Vam dosta da radite protiv sebe, već ste dobrano svi bolesni, uglavnom zbog pomanjkanja svesti. Zar Vam to nije znak da bi mogli nešto i da promenite u svom pogrešnom i pogubnom načinu skrivanja- ne može se ništa postići bez borbe i okretanjem glave od problema koji muči i davi stare sedeoce, samo 50-tak,tak godinica! Ja sam ovde ,,samo” 12 tih godova od kojih barem 6 pokušavam ljudskim, najtežim načinom da povadim dosadne žeravice iz temelja moga Doma i da se ne isprljam, a one se stamene stalno same raspaljuju i slabe moj ugroženi Dom! A zbog čega, pitaće se mnogi? Ni manje ni više, samo zbog ,,babinog brašna”*!? Mene su učili da se zahvaljujem i za loše učinjene ,,usluge” jer su one, kažu, istog kvaliteta i značaja kao i dobre s tim što su te loše lakše i bolje za razumevanje pa su samim tim i pouzdanije za pravilnija tumačenja i pouke izvedene iz njih, zavisno opet od svesti uz jedan ,,mali” dodatak - ne daj Bože nikome! Ali Vama ipak Večno Hvala za sa-Radnju i produkte u njoj, bićemo i dalje u kon(door)taktu. U ovoj kući ne žive Gospoda već ljudi koji ne misle svojom glavom zbog čega i plaćaju ceh u zdravlju kao i oni koji nakaradno misle i sikću na sve Vas i ako niste ,,manijaci” kao ja. A Vi, dragi moji pro-davci magli-častih iglica u telo Vili, Ranko i Luki, ako ovaj manijak što piše bude uporan upotrebite lobiranje i zataškajte svoja nedela ličnim željama da ih niste pravili i sprečite istragu (možda ovoga puta)? U ,,prednosti” ste i dalje i hvala Vam na preuzimanju ,,svesne” odgovornosti sa Vaše leve strane! Da Vam to i uspe kao do sada i da dobijete Okto-barsku nagradu za humanost i titulu najboljeg i najpažljivijeg Kućnog saveta na našoj Op-štini, da li mislite da ćete baš Vi biti ekskluzivno pošteđeni kazne u zdravlju koju Svi ,,obezbeđuju” iživljavajući se po Svom (a niste ni prvi koji mimo-iđoše!) ili zato što su Vam imena poznata? Vili je za razliku od vas dvoj(n)ice potpuno nepoznat ali je svim stanarima poznatiji više g(l)asom a manje stas-som i još je pride i Vaš ,,besplatni” predsvodnik! Nećete prijatelji zalečiti Vaše razvijene bolesti nikakvim naglašavanjem svojih imena (Rankov ,,večiti” specijalitet a vidim i tvoj, Luki), ni eliminacijom proizvedenih neprijatelja (Vilijeva ,,vodvilja”), ni velikim parama koje navodno peru grehe, niti najpoznatijim doktorima koji ,,za pare čuda prave”. Ako izuzmemo prirodno jalove tur-biste kojima pripadate i naglašeno pokazujete ost(a)varljivost izlečenja svojih bolesti pojačanom mržnjom prema ,,izmišljeno bes-ciljnom” neprijatelju mog dragona, ,,samo” još par milijardi radi isto što i Vi, a nisu Turbo ?!!! Dokaze za ove ,,neutemeljene” tvrdnje naći ćete u Vašim pode-bêlim Istorijama Bolesti koje sami neprekidno dopunjavate!! Večni i uzaludni ,,napori” i ,,želje” grešnih da na taj način isprave sopstvene grehe i frapiraju Kosmos je teoretski moguće i trenutno je u odnosu 1:6 milijardi da usp(n)e, a ,,verovanje” prevaranata i posrnulih u veličinu tog jednog procenta je zdravo kao i Vaše ,,prepametno delanje”. To nijedan prevarant u Istoriji nije znao niti je hteo da zna a da li je i jedan bio pošteđen, Vi kopajte i nađite primere da je bilo takvih, pa sebe poistovetite sa njima ali ćete na 6 milijardi teško povećati procenat upotrebne vrednosti takvog metoda koji pokazuje neupotrebljiv i stupidan progres od 2:6 milijardi da uspe, po cenu zdravlja gub(avog)bitnika! Vili je znao bajke na koje se ti Luki Luče (vokativ pravljen od luka) najbolje ,,primaš”. Dâli su ti odmah b'lagajnu a ti,,skromno” prirodno lakom sve prihvatio kao poklon veli-Kanu (liči mi na poruku iz filma ,,Hamersmit je pobegao” gde je isti čika nekima rekao, da ne bi bilo zabune - ,,Imaćete sve što želite, pa čak i ono što ne želite”, a njima se to jako svidelo...) a usput ćeš obaviti ,,posao” sa mnom da bi se odužio Viliju i Ranku za pošast koja s'ledi jer si ti kao James Bond potpuno verziran u take rabote i pošto si ex,pertl (ja sam tu zaista lajka), po tvom izgledu, ponašanju i postupcima shvatih vremenom da je J.B. kada skine svoju glumačku odoru i zađe u građanstvo, čist, nepatvoren dripac kome niko ništa ne može! Taj detalj iz Džej Bijevo,g životopisa nisam znao ali sam ga dobro naučio da ne bih bio neznalica i da bih bar mogao da glumim pametnog, jer čika Bond ne podnosi glupe i rado ih satire, o čemu sve tvoj Liki sâm govori, i ne samo tebi! A tvoj savetnik, P.R.... i najbolji drug, Vili (i moj!) tajne oznake 00, ,,pouzdan” na prvi pogled, čak iz helikoptera u niskom letu (rečeno na sastanku stanara krajem 2001 god.) te neprekidno bombarduje i pujdra na mene (kao Kole u crtaću), a ti slušaš svaku njegovu kao Očenaš (Bole u istom kartonu) i na granici sam da me ,,nema” jer se mnogo ,,gicam” pa me treba preparirati kada se ja već nisam ,,samopreparirao” i tako izdao Vilijeve i Rankove nade u ,,duboko opravdanu mržnju” prema izmišljenom neprijatelju (a bukvalno ništa ne znate o meni iako mi tu ulogu zadnjih 7 godina garantujete i još uvek ne prekidate, uz već trogodišnje pojačanje tvoga lika i nedela)! Tvoj tajno javni broj je kompleksniji, ima i brojku 003 (kao zadnja tri broja na tablici tvojih kola), J.B. je 007 i tako dalje... Ranko kao fiktivno glavni nema tajni broj, on voli košarku, a još više - titule, ,,običan” život ga ne zanima (ekspert je za NBA pa ga njegovi zovu US Ranko)! Tebi ,,skromno” ostaju samo vlast i pare a Viliju slava i ostvarenje životnog sna da dokaže zdravima da je pametniji od njih (neke stvari moram stalno da ponavljam jer ti Luki ne smeš da čitaš ni pisma običnih ljudi a samopretenduješ, doduše u sebi, na Francusku br.7!)!?** Ja pak, ostajem sa večnom nadom da ćeš ipak pročitati bar još jedno pismo, prvo si pročitao ali izgleda da ti više ne pada na pamet? da se ,,prevariš” i pročitaš još neko, džaba ti i Francuska 7 i ,,ostale” bajke ovoga Sveta! Mnogo je to bolesno Luki, i govori u kakvom si zdravstvenom stanju, zato što si i u ovoj fazi nem (slušaš li još Vilija?) a nastavićete tvrdoglavo po starom jer ne znate kako da izađete (tipično za patologiju!)! Ja lično, sumnjam da ti uopšte umeš da govoriš a da nisi naduven (plućno?), ali pošto niko od Vas ne može da zaboravi priče i nedela (mani-Jakova) kojih ste prepuni, red bi bio da i meni kažete sve o meni a i nekima drugima koji će se jednom, možda zainteresovati, zašto samo Vi to da znate?! Podelite otvoreno svoju istinu o ludacima, manijacima i silnim ovlašćenjima koja neprekidno ,,zračite” (al' ih ne vadite!), kao da ste Gazde Sveta, gazile Vas mečke popreč(k)e! I ovom prilikom, hvala na učenju (iako je bolno), kao i za nesebičnu pomoć Vas kao ,,saradnika” uz nadu da jednoga dana javno publikujem Vaš doprinos mom učenju jer bi bez Vas, moj dugo odlagani Diplomski Rad mnogo manje vredeo! Smognite samo malo ljudske snage (zadatak-nemoguć !), zakažite sastanak, dajte konačno svim vlasnicima Izveštaj o svom poslovanju i vratite zaštitno staklo i sijalicu za lift na našem spratu! To su bile jedne od poslednjih ,,kapi” koje su onemoćale moju Majku i odvele je, uz Vašu stalnu odmoć, sa ovog Sveta.
Stevo R. Janović
недеља, 25. април 2010.
April - maj 2005
Beograd, april-maj 2005.
„ Postoje ljudi drvenog lica koje nikad nije ozario smešak. To su odasvud čvrsto začepljena bića, zlodusi ograničeni i kruti, ljudi nesposobni da se smeju, najčešće one profesije koja daje čoveku neku vlast“ (Saltikov-Ščedrin)
Dragi prijatelji Vili, Ranko i Luki! Posle svakog pisma osećam se ispražnjen i „miran k’o devojčica“, sa stalnom nadom da je to bilo poslednje pismo i da će odgovor stići jer sam na granici snage i uvek pomislim: „Ako budem morao još jedno da napišem, kuku li ga meni! Slomiće me konačno ova Vaša preteška super-patologija, pa će mi stvarno biti kraj”. Naravno, uz sve Vaše želje i silne „radove“ po meni (sada samom), moja Majka nije mogla više da izdrži, pa sam morao da je sklonim i zaštitim da ne gleda moje mučenje jer je njoj bilo teže da gleda nego meni koji kroz to prolazim! Naravno, ovakve priče se pričaju samo najboljim prijateljima - sigurno ne Vama, pomislićete. Ali Vi ste ti najbolji prijatelji koji mi ne date da klonem već me terate i praznog da polažem nove ispite jer u ovakvom sve-učilištu nije kraj kada bi to student poželeo, već na kraju učenja kada se sve ispuni, pa ko izdrži. Tako se ja jadan nekako pridižem jer ne bih da sam ponavljač (makar crk’o), pa udri po novim ispitima i sve hukćem i pride se pušim pa ispada da je bolje što sam sâm kada učim (a učim isključivo temeljno da ga ne bih nikome sasuo u gr'oce). Zato Vi, kao najbolji prijatelji, meni omogućavate mir, ako tako može da se kaže, pa mi neprekidno obezbeđujete najbolje uslove za tako dinamičan analfa-kul-tet! Kao i uvek do sada, odabirate mi najbolje načine i pomoć pri učenju pa me stalno praznog i svakog časa sklonog padu, kuražite i motivišete za neprekidne bitke za svest i čast uz predivne pouke o suzdržavanju i praštanju. Hvala Vam! Možda ću Vam jednog dana i spomenik podići ako uspem da završim ove Nauke, ko zna? Za svaki Vaš postupak (uvek prijateljski od-meren!) ja moram da Vam se zahvaljujem jer znam šta je to zahvalnost i poštovanje a Vi me neprekidno podučavate (naravno ne svesno), pa Vas preklinjem, sramota me je više, stvarno je dovoljno od Vas, pustite me da dam ove preostale ispite sâm da ne bih ostatak života imao grižu savesti da sam takva znanja nepošteno zaradio! Hajde, budite drugari „ne činite” mi više a ja ću Vama za uzvrat da opišem Vaše novije postupke i „uz-ore” na koje se ugledate! „Novi početak“ je usledio promenom ulaznih vrata na našoj zgradi desetak dana posle smrti moje Majke. Slična vrata sam video u Sopotu kosmajskom, jedino nisam siguran da li su ta imala nastrešnicu kao naša nova vrata? U Sopotu kosmajskom su takva vrata imala smisla ali u Strahinjića Bana kosmajska vrata nemaju baš nikakvog smisla i ruže izgledom centar prestonice ali će možda kada se preko nastrešnice poperi i zategne platno kao na Muratovom Kurbetu (uz obavezne zastavice) izgledati bolje i stopiti se sa ambijentom? A možda je to neka najava da će u bliskoj budućnosti tu doći da žive neki Mal-teški vitezovi a mi stanari biti temeljno odstranjeni - ne znam, samo znam da su Vam namere i dalje skrivene a način dosadno – tragično – nepoznato - poznat! Pa i takva kakva su (naša nova vrata) - da ona jadna, teška i ružna imaju bilo kakvu funkciju - prividno bi bilo u redu ali nam je od tada (osam meseci) kuća bukvalno na vetrometini i bez osnovne zaštite i stalno otvorena kao O.K. koral, ako izuzmemo jedan i po dan ukupno i silne majstore koje pretpostavljam ko plaća. Lupaju i „deru se” tako da odzvanja ulica i pucaju prozori i bubne opnice kada ta podsete svoje stanare ko je tu glavni dasa! Radnim danom „urlaju“ prosečno na jedan minut a vikendom ređe, zavisno od toga koliko puta ukućani izlaze. „Gazda” priprema dekret koliko ko puta sme da koristi izlaz da ne bi preterano nervirao kosmajska, teška i razmažena vrata a usmeni savet je da mlađi izlaze kroz prozor, dok dužinu konopca određuje brižni gazda**. Kada ta dreknu, mi „priviknuti“, odmah zaigramo pipirevku i već smo postali, takoreći, profesionalni igrači kosmajskog twist & šamot-a. Naš dom je oduvek imao i otirač za noge svojih ukućana ali, pošto ovde vlada pamet turbo folk miljea, „samo“ dve godine nemamo ni takvu „sitnicu“. Zna gazda bolje šta nama treba, čita nam misli i gleda (ređe) kako da nas iznenadi i nagr(a)di. Rekli mu neki da je upravo izmišljen „kirbi otirač za noge do prepona“ ali kasni njegov revolucionarni izlazak u građanstvo pa smo samim tim i mi grešni i prljavi uskraćeni za isti. Taj neviđeni „kirbi“, kažu, ima jednu manu - ko je suviše prljav od mošnica na dole, on urla slično kosmajskim vratima a ovde ima dosta kandidata pa gazda danonoćno radi na otklanjanju tog tehničkog nedostatka (kod ukućana)! Ja i dalje prilikom svakog ulaska obrišem noge o već izlizanu metalnu rešetku bilo da je sunce, kiša ili sneg da nikad ne zaboravim poštovanje prema Domu svom, pa čak i u takvom okruženju i uslovima. Čini mi se da nije dovoljno da ispred stana na otiraču gazdinom piše „wellcome“ (podseti me na odlazak u vojsku gde velikim slovima piše dobrodošli, a iza kad uđeš?) a da misli da tako ne unosi svu prljavštinu ovoga Sveta, makar i oprao cipelice svoje! Pošto si ti, Luki, i dalje nem kao Vili I Ranko, podsećam te i dalje pisanom rečju da se ta lekcija uči još u predškolskom uzrastu, sada je kasno za popravke svesti šupljom mišlju da je i takva „sitnica“ besplatna! Turbo je turbo, ledendo. Za sve ovo što radite godinama (malo mi je bilo od Vilija i Ranka nego još i turbo) ili imate ovlašćenja ili ste bolesni (zar?), pošto ni u ovoj poodmakloj fazi ništa ne menjate – opet Vaš „zdrav“ rezon: i jare i pare. Zajedničke pare odavno trošite a da bi deo nadoknadili uređujete zgradu i uopšte ne štedite na kvalitetu i cenama da bi prikrili krađu. A pride ste nam u džepu još od 2002. godine (zaboga zbog fasade), kao da nije dovoljno para od prihoda već moramo i mi lično da dajemo neprekidno malo svoje krvi da nahranimo Vaše bolesne ambicije. Na ratnoj nozi ste sa svima i sikćete (od tvog dolaska Luki pojačano) na sve što hoda a ja sam manijak koji treba ceo ceh da plati umesto Vas? Pa, dragi prijatelji, ja nikada neću pristati da budem Vaš lični Faust, odavno sam Vam napisao, na više načina, da je bolje da pucate u mene nego da na najsmrdljiviji način prodam dušu Đavolu i da Vam privremeno pridržim vaše otežale krstove koje ćete ipak morati sami da iznesete. U poverenju - lakše je sakriti slona ispod ljubičice nego drugome (uvek meni) utrapiti svoje krstove da ih ja nosim umesto Vas. To otežava put kojim jezdite a Vi i dalje mislite da ćete biti prvi pioniri maleni u Istoriji čovečanstva koji će frapirati Kosmos na tako „ori-ginalan“ način?** Ako bi se kojim čudom našli na polju džinovskih ljubičica, ustanovili bi da ispod svake ljubičice čuči po jedan ružičasti slon. Jedino bi ispod ljubičice koju bi ti, gazda Luki proveravao kao James Bond, ležala četiri detelinasta slona, a moguće i svih sedam čarobnih koji nose Večnu slavu*!? Ovakvi sklopovi pokazuju da si ti Luki Luče večni Domanovićev „vođa“ a u isto vreme i futuristički rođak Nušićevog analfabete u ovom vremenu znan kao anal-fa-delta. Svaka čast! Proveravajući sebe, da možda ne grešim, gledam svakog sunčanog dana u Sunce koje se približava našoj zgradi neće li da skrene na 1/3 petog sprata gde živi tvoja „visost“ („inžinjer” Vili je i pro-motor tvog „uspenja“). A ono (Sunce) tvrdoglavo nastavlja svojom dosadnom putanjom, neće ništa da menja i neće da te sluša. Bezobrazno od Sunca!*** Oko 10-og aprila sam primetio da ste vratili zaštitno staklence za pozivanje lifta na našem spratu, posle 15-ak meseci i hvala Vam na zakasneloj brizi. Ali još uvek nema sijalenca koje osvetljava staklence koje štiti sijalence! Valjda će bivši domar Vili, čije su to „umotvorine“, dogodine da stavi i sijalence da bi opravdao svoje „radove“ za 300 Eur godišnje (za tekuću se baš naradio, pa neka ostane nešto i za sledeću)?!* 15. aprila sam imao tu čast i prvi put priliku da se upoznam lično sa gospođom Lučić-Marić kada je oko podneva toga dana izašla iz lifta sa nekim papirima u ruci i osula paljbu po meni koji sam sa svojim prijateljem čekao građevinsku inspektorku da siđe iz tvog stana Luki, gde je poslata po mojoj prijavi a ona se zadržala više od sat vremena. Tada sam takođe prvi put čuo deo tog Vašeg skrivenog scenarija koji mi je potpuno nepoznat ali je srećom Vama detaljno poznat i koji je gospođa Lučić-Marić bolno, i po nju samu, reflektovala. Saopštila mi je da ja znam??? zašto nisam pozivan na sastanke kućnog saveta (za koje nisam ni znao da su održani)? Posle sam shvatio da je mislila da ja ne zaslužujem (otkud ona to zna?) da budem među ljudima jer bi moje prisustvo bilo nedopustivo i prljalo bi prostor (čist simptom zdravlja, instant definicija koja bi trebalo da uđe u sve udžbenike kao šablon za prepoznavanje zdravih)*!? Onda redom: da je moja majka nju napala a ja prethodno tebe Luki u 22:30 i sva besna rekla da sam u krivičnoj prijavi tražio da se ispita njeno zdravstveno stanje(?) a da je znala da nisam ja urinirao po svojoj zgradi jer sam, navodno, naivan? Tu sam morao da reagujem i objasnio sam joj da ja nisam ni mogao da tražim da se ispita njeno zdravstveno stanje jer je uopšte ne poznajem a da se zapita kako zna da sam ja naivan?! Na to je gospođa Lučić-Marić pružila ruku, iz visine glave, i ja sam naravno prihvatio njenu ruku pa smo se tako upoznali a ostao sam uskraćen za odgovore (sasvim dovoljno za prvi put). Ti se Luki još nisi upoznao samnom, a prošlo je tri i po godine i ne pada ti na pamet, cenim, jer da si hteo to bi i uradio kao „novi gazda“, jer oduvek tako zračiš (sebi), a tvoje ubeđenje da je dovoljno samo tvoje postojanje ne može zadovoljiti Gospodu nikad! Ti ruku daješ kome ti hoćeš jer, kako si tada (2002.) definisao, ja sam stan dobio od tate i mame a ti si svoj kupio!? Oduvek si turbo-fol u biti a da li nešto manjka u tvom vaspitanju i obrazovanju ne možeš nikada saznati od špijuna, policajaca, kriminalaca, ment-hole-a i turbofol-kista! Zamalo da zaboravim dva podatka od gospođe Lučić-Marić. Prvi je da je ona vlasnik stana tvog?, a drugi da je ona neuropsihijatar (odavno se tako nisam iznenadio i to saznanje me je maltene očaralo!)! Bilo je tu još delova iz skrivenog scenarija ali nema dovoljno papira na koji bi stali svi ti detalji. Tom prilikom sam video da nisam jedini sa kojim se tako nakaradno igrate i da je sve što sam shvatio iz vaših postupaka tačno, i još gore, pa ću i to pokušati da Vam dočaram sa par poređenja. Lažeš svoju ženu Luki i čačkaš tamo gde je najtanja. Toliko si „senziti-van“ da si je potpuno poremetio jer ne vidi dalje od nosa a što joj pride neko od Vas (Vilijeva ženica Simka u saradnji sa naraštajem) ubacuje manijačke poruke sastavljene od novinskih članaka (a optužen sam naravno ja), govori dodatno o Vašim razvijenim bolestima (rekoh gospođi Lučić-Marić da ja to nikom ne mogu da radim, ponajpre zbog sebe!)! Dokaz tvog mentalnog stanja je i to što si mi dva puta ostavljao otvoren lift na petom spratu dok sam vodio svoju, tada još živu Majku svojoj kući (jedan od preuzetih „specijaliteta“ Vilijeve ženice za koju sam pored tebe i Vilija tražio da se ispita zdravstveno stanje!)! Ti to vrlo dobro znaš ali voliš svoju ženu samo kada je van sebe! Tako joj uzimaš energiju i hraniš se njome jer „misliš“ da ćeš tako da povratiš odavno izgubljenu svest! To pokazuje tvoje bolesne ambicije i neznanje da sam sebi zadaješ sve teže udarce koji pogađaju najviše tvoju lobanju i da u njoj odavno nema ničega – što sam ti napisao još 2002. i zato ne mogu da te poslušam – jer mi je vrlo stalo do sopstvene svesti i prohodnosti u moždanim vijugama!! To što ti ne smeš da čitaš ne znači da to nisi ni radio! O tome kakav si i kakvi su ti savetnici, koji te usput „oslobodiše“ ostataka mozga, govori i tvoja želja da budeš mnogo uvažen, jer „zaslužuješ“ iz viđenog, pa bi komotno i ulica u kojoj je tvoja „visost“ mogla postiđena da promeni svoje ime i da se po tebi ubuduće zove Lučanus Strah-i-nja (da mi niste prijatelji svašta bih pomislio o Vama)! Skoro će sedam godina kako mi drmate temelje i terate da jedem vaše „čorbice i bućkuriše“, a kada bih i jednu pojeo platio bih ceh u zdravlju kao što ga vi plaćate. Zato Vas stalno i opominjem kao prijatelje da ih ne kusate i da to nije dobro po Vas, a hvala na nutkanju, ne daj Bože nikome! Vama takvima ostaje samo jalova Nada, velika kao planina, a ako se snovi ne ispune zamolite Nadu veličine Meseca da vam ispuni želje jer je Planinska Nada izneverila vaše Nade! Vi mi stvarno, kao najbolji prijatelji, omogućujete brži završetak Nauka sveobuhvatnih (sadrži naravno i Psihologiju)! Jedna od najinteresantnijih stvari pored najsvežijeg iznenađenja (u vidu profesije gospođe Lučić-Marić) je da istinu o meni najbolje zna neko iz tvog doma Luki (a ne neko od „starosedelaca”) a ti kao James Bond isledi tu „laž“ ali ne menjaj po svojoj volji ono što budeš saznao?! Prestani da konsultuješ Vilija 00 i potamnelu Zvezdu Partizana Ranka, upropastiše te temeljno i pouzdano. Oni nikada nisu imali onu stvar da doveslaju dovde ali nađoše tebe „pametnog“ da izvlačiš kestenje iz vatre i da se zajedno proslavite (naravno ako „poduhvat“ uspe, a ako ne, nicte Vi nista klivi) a već ste u mišijoj rupi, nigde Vas nema a rasplet tek sledi. Sve sam ti to nagovestio još u prvom pismu datom tebi 2002. koje si uzeo u ruke i odmah me napao a da ga prethodno nisi pročitao (već si to uradio u negližeu posle talefonske prijave policiji da sam te zaboga uznemiravao i ko zna šta još)? Kako ono beše u crtanom filmu – e, da je Pera prvo otišao u Banku ništa se od ovoga ne bi desilo međutim ti si, pročitavši to pismo, odlučio kako si odlučio a ja nevoljno morao da upišem fakultet pod stare dane. Hvala ti! Nećeš verovati ali meni nije važno da li će se tokom istrage išta dokazati. Ja Vam naravno sve opraštam, dovoljno je da Vas vidim na mestu gde će Vaši odgovori imati težinu jer posledice za nakaradne postupke niko ne može da izbegne pa i ako potplati da se oslobodi krivice, zdravlje ne radi na naftu i novac. Vili mi je još 1999. rekao „ti si svoje završio“ i još čuvenije „dokaži mi” i „pokazaću ti ja gde je tvoje mesto“ kao da on, jadan, zna neko drugo mesto sem svog na koje se svim „silama“ trudi da me postavi, što je i teoretski nemoguće - osim ako bih sâm imao želju? Naravno, nisam sišao sa uma da bih to prihvatio. Pre će biti da mi Vili kao najbolji drug pomaže da se uspnem na svoje mesto iako prividno tako ne izgleda! Ali zato Ranko i, naročito, ti Luki sedite često na njegovom mestu (sviđa Vam se) jer da Vam se ne sviđa ne biste ga odmenjivali a, pošto ste sva trojica posvećeni u potpunosti iluzijama, ne primećujete nikakvu razliku jer su Vam mesta slična. Za Vilijeve i Rankove želje odavno rekoh da zbog svojih „ubeđenja“ plaćaju ceh u hodu, a „mala“ potvrda za to je i napad velike količine slobodnih radikala na Vilija (a i još neki gubici upravo zbog opisanih iluzija, a sigurno ne zbog mojih želja kojih nema u takvom obliku)! Ranka već duže vreme ne viđam i ne znam kako mu je od istih iluzija ali zato on sigurno zna! I ti si Luki večni zaljubljenik u iluzije (iako se ne poznajemo, odaju te postupci) a kako ti je - to ti najbolje znaš (mene izuzmi kao ekscem)?? U potpunosti si prihvatio „ubeđenja iluzionista“ jer se to slaže sa turbfolkom u tančine, pa si pojačao svoju bahatost do neslućenih granica (turiraju te i pujdaju na „manijaka“ a ti sve više ,,rasteš” kao kvasac od ,,pametnog samonaduvavanja”)! Ti ne praviš razliku između svoje žene i mene! Lažeš je neprekidno i držiš pod naponom da bi sakrio svoja nedela, optužujući mene, jer je tebi važan „sveti cilj turbofolka“ a ljudi su tu nevažan nusproizvod! A „sveti cilj“ je ukrasti sve pare i otići sa njima na kraj Sveta ostavljajući kod kuće samo legendu! Zato je turbofolk Utopija ali i dostižna Iluzija?! Sada mi je jasno da se ti Luki Luče nisi klanjao mojoj majci iskreno i ponizno kako je to izgledalo, već si se sprdao naglašeno, kako to ogoljeno radi turbofolk, kao lutak navijeni. Takvu vrstu ljudi neki zovu „solarni vampir“ koji se hrani tuđom energijom u nedostatku sopstvene! Jedino što si proizveo u zbilji mikro sveta od svojih svemirskih turbo postupaka je to da si „uspeo“ da izboksuješ istragu i izvođenje na čistinu sebe i Vilija (Ranko je izuzet ovog puta)! Na kraju malo podrobnije o značenju pogrešnih ljudskih postupaka kojih ima napretek ali nije na odmet još nekoliko nivoa, korisno je. Preterujete „gospodo“ jer se isuviše ugledate na svoje vrhunske mentore i idole na makro-glob-balnom nivou: Buši Đorđa, Kill Blentonija i Tommy Bleji-ja (onaj iz opere) i galeriju njihovih pomoćnika i saradnika o kojima nekom drugom prilikom. Večno tvoje promišljanje Luki da kada mogu Đoka, Kill i Tommy da celom Svetu serviraju promenu standarda na, u suštini, bolestan i poguban način, nigde raspravljan i izglasan pre upotrebe - što je za takav „lek“ neophodno, pod Muβ, isključivo zbog zdravlja i gde su njih trojica inače Iver-nici i Pagani odlučili u ime cele Planete (slično Vašoj Nadinstituciji) da ćemo Svi uskoro biti slobodni (znajući ih u gušu sigurno i pouzdano su mislili da ćemo biti stalno ugroženi i ,,oslobađani” svojih života!) – što ne bi i ti Luki mogao nama „mekušcima“ da to uradiš instant u svom mikro svetu kada se takva mogućnost već pruža?! Izneću ti jedan mali Đorđetov postupak (tvoji su podrobnije opisani ali su suštinski identnični!). Pregledava Buši Đorđe dvogledom temeljno krajolik koji ga okružuje, pedantno i redom svaki predmet koji sledi u vidokrugu njegovog povišenog interesovanja i studioznog pristupa kako to i dolikuje njegovoj očigledno višoj inteligenciji**? Masa koja prisustvuje događaju je impresionirana Đokom koji se trudi a bogami je i Đokica impresioniran svojom ličnošću i samoznačajem što ga masa upija u memoriju i čuva svoje ulaznice koje će za desetak godina imati veliku v'rednost i obezbediti im bezbrižnu i s'pokojnu starost? I sve bi bilo u skladu sa postavkom i Nebom u celosti da Đorđe nije primetio da su kapci na dvogledu bili spušteni (očigledno nije bio njegov, jer da je njegov...?)** Ovaj mali, takoreći, beznačajni postupak velikog Đor-đija ima jedno jedino značenje – bezumno pametan! To je sitnica u odnosu na njegove „plemenite namere“ od kojih je bremenit pa tako Puši Đorđe zida svoje mesto koje mu u sk'ladu sa njegovim „za-slugama” pripada (kao i ti Luki svoje) a jedino ne ono koje bi obojica želeli. To je takozvano zidanje temelja u vis, gde se u pravilu ugrađuje najskuplji materijal ali najslabijeg kvaliteta i što temelji više rastu vremenski period otplate je pro-agresivno duži a tvorevina lelujavija i na o'bičnom vetru! Za Buši Đorđeta svi znamo prećutno da je (nek' mi oprosti?) mutant i retardirani alkos koji ni sâm ne veruje u ono što priča a primeri već teško bolesnih Kill Blentonija (4-struki baj baj-pasić) i Tomi Blejija (rekoše mala intervencija na srcu-lenjcu ) to potvrđuju (sve se vraća, sve se plaća!) a toliko su ga ubrzali svojim „plemanitim delima“ da će teško doživeti značajniju starost! Džabe Killu što je drugi po popularnosti od svih a-mee-ričanskih predsednika (što u isto vreme govori i o pameti nacije muu)! Ovi primeri vrhunskih iluzionista govore da takve ni po kakvim merilima ne treba slušati, ići za njima i ugledati se na njih a mutacije u kojima živimo (Matrix postaje blaga varijanta takvih „ljudskih dometa“) provereno pokazuju da smo na apsolutno pogrešnom putu!!! Zaključak: Buši Đorđa trenutno niko ne može da spreči u njegovim rabotama (sve u svoje vreme) a zaboravljaš, Lučiću, da tebe sigurno bar neko može da onemogući u tvom mikro svetu. Priliku koju si mi ti dao svojim nakaradnim liderstvom koristim i hvala ti po ko zna koji put! Ne znam još uvek zašto to sve ovako ide ali što ja moram sve da znam? Veslaš osim sebe i mene pa da se odužim za prevoz ja ću tebi, a u slavu saznanja, rešenja i spoznaje još nešto malo objasniti ovoga puta o značenju i posledicama uporednih ljudskih iluzija. Kada bi ti Lučiću neko rekao da ćeš plaćati večnu kaznu što hoćeš da budeš kao Buši Đorđe, ti bi po mojoj skromnoj proceni izabrao Đokicu pa čak da te 28 puta opomenu da razmisliš o tome i da ti je izbor pogrešan! Tvoja večna promisao – daj mi sada, šta će mi kasnije, je tipična iluzija nesvesnih (par milijardi!)! Važnija je tebi tvoja lična biologija od Vascelog Svemira a drugo „najvažnije“ – šta pa fali Buši Đoki, tebi bi to bilo dovoljno, ništa drugo ti ne treba? Ali seti se čika Hammersmith-a o kome sam ti pisao a pošto ne smeš da čitaš, drugarski ću ti ponoviti i dopuniti njegove melo-dične popevke: „Izbavi me odavde (radnja se inače dešava u ludnici), učiniću te slavnim i bogatim, imaćete sve što želite pa čak i ono što ne želite...” Kao što vidiš Luki, nisi ti jedini koji živi u zabludi da su iluzije besplatne! Đorđe, Kill i Tommy možda nikada neće imati priliku da saznaju Istinu za razliku od tebe kome je to dato ,,makar” kao izvesna mogućnost a možda i nešto više i koju Oni neće imati!? Ko je tu u prednosti? Ti Lučiću imaš priliku, mnogo veću nego njih trojica na kamaru i dovoljno je samo da čitaš ono što do sada nisi smeo! Tek posle toga ide davanje ličnog doprinosa toj šansi a to ne može da uradi niko osim tebe. Doprinose koje sam ja tebi nepoznatom dao do sada, a bogami i od sada, omogućavaju mi napredak, bez obzira i na metak kojim bi me vas (sveta) trojica „nagrdili“! Uradi ti samo delić ovih zadataka i već nećeš biti ono što si sada, poboljšanja tek tada možeš da očekuješ? Iluzorne želje su te i dovele dovde, sigurno ne ja. Izvedeno iz svega rečenog, sve je očiglednije da je i tvoja stvarna uloga da me naučiš a ne ona koja misliš da je i iz zahvalnosti prema tebi i tim saznanjima moram da ti kažem Istinu kao i do sada, razumeo je ti ili ne. Borba protiv patologije, odozgo i odozdo (Đoka i ti), može se izvoditi jedino Istinom i svešću o posledicama koje bolest donosi bez obzira na novac, tehnologiju i mozgove upregnute u ostvarivanje iluzornih ciljeva i odavno mutirane istine u kojoj svi živimo! Za tebe lično Lučiću, bolje je i sada da počneš da čitaš. Kasnije je sve kasnije! Kao što vidiš ni meni se želje ne ostvaruju ali mi je jasno da tvoja uloga nije da shvatiš pre vremena jer da ti je uloga drugačija čitao bi ranije a ja sigurno ne bih toliko saznao! Hvala ti! Ja prividno i dalje ništa ne postižem a Vi i dalje ništa ne menjate u Vašem davno proklamovanom načinu određivanja sudbine drugima, kriminalno-bolesnim načinom deljanja! Pri svakom mom pokušaju izvođenja na čistinu Vas kao„tvor-Aca“ Vi ostajete neo-razotkriveni i „pametno“ nastavljate po starom, obodreni i sve više uljuljkani mojim neuspešnim pokušajima i kao dokazani prijatelji neprekidno radite za mene učeći me u hodu, raspaljeni svojim „remek delom“ kao device Vestalke! Tako Vi meni svojim iluzijama omogućavate stalnu nadgradnju i provereno uspešan završetak studija pre vremena. Svaka Vam čast! Retko ko ima tako dobre učitelje u predstavi o iskonskom Dobru i Igri! O Vašim zaslugama bih mogao još da pišem pošto ste neiscrpan izvor! Samo kada bi imao ko da čita bilo bi mi mnogo lakše a kada bi kojim slučajem i odgovorili čini mi se da bih se ponovo rodio. Izgleda mi, do sada, da ću se pre ja ponovo roditi nego što ćete Vi biti u stanju da išta odgovorite!?
Vaš person-alni manijak Janović R. Stevo
Nastaviće se...
„ Postoje ljudi drvenog lica koje nikad nije ozario smešak. To su odasvud čvrsto začepljena bića, zlodusi ograničeni i kruti, ljudi nesposobni da se smeju, najčešće one profesije koja daje čoveku neku vlast“ (Saltikov-Ščedrin)
Dragi prijatelji Vili, Ranko i Luki! Posle svakog pisma osećam se ispražnjen i „miran k’o devojčica“, sa stalnom nadom da je to bilo poslednje pismo i da će odgovor stići jer sam na granici snage i uvek pomislim: „Ako budem morao još jedno da napišem, kuku li ga meni! Slomiće me konačno ova Vaša preteška super-patologija, pa će mi stvarno biti kraj”. Naravno, uz sve Vaše želje i silne „radove“ po meni (sada samom), moja Majka nije mogla više da izdrži, pa sam morao da je sklonim i zaštitim da ne gleda moje mučenje jer je njoj bilo teže da gleda nego meni koji kroz to prolazim! Naravno, ovakve priče se pričaju samo najboljim prijateljima - sigurno ne Vama, pomislićete. Ali Vi ste ti najbolji prijatelji koji mi ne date da klonem već me terate i praznog da polažem nove ispite jer u ovakvom sve-učilištu nije kraj kada bi to student poželeo, već na kraju učenja kada se sve ispuni, pa ko izdrži. Tako se ja jadan nekako pridižem jer ne bih da sam ponavljač (makar crk’o), pa udri po novim ispitima i sve hukćem i pride se pušim pa ispada da je bolje što sam sâm kada učim (a učim isključivo temeljno da ga ne bih nikome sasuo u gr'oce). Zato Vi, kao najbolji prijatelji, meni omogućavate mir, ako tako može da se kaže, pa mi neprekidno obezbeđujete najbolje uslove za tako dinamičan analfa-kul-tet! Kao i uvek do sada, odabirate mi najbolje načine i pomoć pri učenju pa me stalno praznog i svakog časa sklonog padu, kuražite i motivišete za neprekidne bitke za svest i čast uz predivne pouke o suzdržavanju i praštanju. Hvala Vam! Možda ću Vam jednog dana i spomenik podići ako uspem da završim ove Nauke, ko zna? Za svaki Vaš postupak (uvek prijateljski od-meren!) ja moram da Vam se zahvaljujem jer znam šta je to zahvalnost i poštovanje a Vi me neprekidno podučavate (naravno ne svesno), pa Vas preklinjem, sramota me je više, stvarno je dovoljno od Vas, pustite me da dam ove preostale ispite sâm da ne bih ostatak života imao grižu savesti da sam takva znanja nepošteno zaradio! Hajde, budite drugari „ne činite” mi više a ja ću Vama za uzvrat da opišem Vaše novije postupke i „uz-ore” na koje se ugledate! „Novi početak“ je usledio promenom ulaznih vrata na našoj zgradi desetak dana posle smrti moje Majke. Slična vrata sam video u Sopotu kosmajskom, jedino nisam siguran da li su ta imala nastrešnicu kao naša nova vrata? U Sopotu kosmajskom su takva vrata imala smisla ali u Strahinjića Bana kosmajska vrata nemaju baš nikakvog smisla i ruže izgledom centar prestonice ali će možda kada se preko nastrešnice poperi i zategne platno kao na Muratovom Kurbetu (uz obavezne zastavice) izgledati bolje i stopiti se sa ambijentom? A možda je to neka najava da će u bliskoj budućnosti tu doći da žive neki Mal-teški vitezovi a mi stanari biti temeljno odstranjeni - ne znam, samo znam da su Vam namere i dalje skrivene a način dosadno – tragično – nepoznato - poznat! Pa i takva kakva su (naša nova vrata) - da ona jadna, teška i ružna imaju bilo kakvu funkciju - prividno bi bilo u redu ali nam je od tada (osam meseci) kuća bukvalno na vetrometini i bez osnovne zaštite i stalno otvorena kao O.K. koral, ako izuzmemo jedan i po dan ukupno i silne majstore koje pretpostavljam ko plaća. Lupaju i „deru se” tako da odzvanja ulica i pucaju prozori i bubne opnice kada ta podsete svoje stanare ko je tu glavni dasa! Radnim danom „urlaju“ prosečno na jedan minut a vikendom ređe, zavisno od toga koliko puta ukućani izlaze. „Gazda” priprema dekret koliko ko puta sme da koristi izlaz da ne bi preterano nervirao kosmajska, teška i razmažena vrata a usmeni savet je da mlađi izlaze kroz prozor, dok dužinu konopca određuje brižni gazda**. Kada ta dreknu, mi „priviknuti“, odmah zaigramo pipirevku i već smo postali, takoreći, profesionalni igrači kosmajskog twist & šamot-a. Naš dom je oduvek imao i otirač za noge svojih ukućana ali, pošto ovde vlada pamet turbo folk miljea, „samo“ dve godine nemamo ni takvu „sitnicu“. Zna gazda bolje šta nama treba, čita nam misli i gleda (ređe) kako da nas iznenadi i nagr(a)di. Rekli mu neki da je upravo izmišljen „kirbi otirač za noge do prepona“ ali kasni njegov revolucionarni izlazak u građanstvo pa smo samim tim i mi grešni i prljavi uskraćeni za isti. Taj neviđeni „kirbi“, kažu, ima jednu manu - ko je suviše prljav od mošnica na dole, on urla slično kosmajskim vratima a ovde ima dosta kandidata pa gazda danonoćno radi na otklanjanju tog tehničkog nedostatka (kod ukućana)! Ja i dalje prilikom svakog ulaska obrišem noge o već izlizanu metalnu rešetku bilo da je sunce, kiša ili sneg da nikad ne zaboravim poštovanje prema Domu svom, pa čak i u takvom okruženju i uslovima. Čini mi se da nije dovoljno da ispred stana na otiraču gazdinom piše „wellcome“ (podseti me na odlazak u vojsku gde velikim slovima piše dobrodošli, a iza kad uđeš?) a da misli da tako ne unosi svu prljavštinu ovoga Sveta, makar i oprao cipelice svoje! Pošto si ti, Luki, i dalje nem kao Vili I Ranko, podsećam te i dalje pisanom rečju da se ta lekcija uči još u predškolskom uzrastu, sada je kasno za popravke svesti šupljom mišlju da je i takva „sitnica“ besplatna! Turbo je turbo, ledendo. Za sve ovo što radite godinama (malo mi je bilo od Vilija i Ranka nego još i turbo) ili imate ovlašćenja ili ste bolesni (zar?), pošto ni u ovoj poodmakloj fazi ništa ne menjate – opet Vaš „zdrav“ rezon: i jare i pare. Zajedničke pare odavno trošite a da bi deo nadoknadili uređujete zgradu i uopšte ne štedite na kvalitetu i cenama da bi prikrili krađu. A pride ste nam u džepu još od 2002. godine (zaboga zbog fasade), kao da nije dovoljno para od prihoda već moramo i mi lično da dajemo neprekidno malo svoje krvi da nahranimo Vaše bolesne ambicije. Na ratnoj nozi ste sa svima i sikćete (od tvog dolaska Luki pojačano) na sve što hoda a ja sam manijak koji treba ceo ceh da plati umesto Vas? Pa, dragi prijatelji, ja nikada neću pristati da budem Vaš lični Faust, odavno sam Vam napisao, na više načina, da je bolje da pucate u mene nego da na najsmrdljiviji način prodam dušu Đavolu i da Vam privremeno pridržim vaše otežale krstove koje ćete ipak morati sami da iznesete. U poverenju - lakše je sakriti slona ispod ljubičice nego drugome (uvek meni) utrapiti svoje krstove da ih ja nosim umesto Vas. To otežava put kojim jezdite a Vi i dalje mislite da ćete biti prvi pioniri maleni u Istoriji čovečanstva koji će frapirati Kosmos na tako „ori-ginalan“ način?** Ako bi se kojim čudom našli na polju džinovskih ljubičica, ustanovili bi da ispod svake ljubičice čuči po jedan ružičasti slon. Jedino bi ispod ljubičice koju bi ti, gazda Luki proveravao kao James Bond, ležala četiri detelinasta slona, a moguće i svih sedam čarobnih koji nose Večnu slavu*!? Ovakvi sklopovi pokazuju da si ti Luki Luče večni Domanovićev „vođa“ a u isto vreme i futuristički rođak Nušićevog analfabete u ovom vremenu znan kao anal-fa-delta. Svaka čast! Proveravajući sebe, da možda ne grešim, gledam svakog sunčanog dana u Sunce koje se približava našoj zgradi neće li da skrene na 1/3 petog sprata gde živi tvoja „visost“ („inžinjer” Vili je i pro-motor tvog „uspenja“). A ono (Sunce) tvrdoglavo nastavlja svojom dosadnom putanjom, neće ništa da menja i neće da te sluša. Bezobrazno od Sunca!*** Oko 10-og aprila sam primetio da ste vratili zaštitno staklence za pozivanje lifta na našem spratu, posle 15-ak meseci i hvala Vam na zakasneloj brizi. Ali još uvek nema sijalenca koje osvetljava staklence koje štiti sijalence! Valjda će bivši domar Vili, čije su to „umotvorine“, dogodine da stavi i sijalence da bi opravdao svoje „radove“ za 300 Eur godišnje (za tekuću se baš naradio, pa neka ostane nešto i za sledeću)?!* 15. aprila sam imao tu čast i prvi put priliku da se upoznam lično sa gospođom Lučić-Marić kada je oko podneva toga dana izašla iz lifta sa nekim papirima u ruci i osula paljbu po meni koji sam sa svojim prijateljem čekao građevinsku inspektorku da siđe iz tvog stana Luki, gde je poslata po mojoj prijavi a ona se zadržala više od sat vremena. Tada sam takođe prvi put čuo deo tog Vašeg skrivenog scenarija koji mi je potpuno nepoznat ali je srećom Vama detaljno poznat i koji je gospođa Lučić-Marić bolno, i po nju samu, reflektovala. Saopštila mi je da ja znam??? zašto nisam pozivan na sastanke kućnog saveta (za koje nisam ni znao da su održani)? Posle sam shvatio da je mislila da ja ne zaslužujem (otkud ona to zna?) da budem među ljudima jer bi moje prisustvo bilo nedopustivo i prljalo bi prostor (čist simptom zdravlja, instant definicija koja bi trebalo da uđe u sve udžbenike kao šablon za prepoznavanje zdravih)*!? Onda redom: da je moja majka nju napala a ja prethodno tebe Luki u 22:30 i sva besna rekla da sam u krivičnoj prijavi tražio da se ispita njeno zdravstveno stanje(?) a da je znala da nisam ja urinirao po svojoj zgradi jer sam, navodno, naivan? Tu sam morao da reagujem i objasnio sam joj da ja nisam ni mogao da tražim da se ispita njeno zdravstveno stanje jer je uopšte ne poznajem a da se zapita kako zna da sam ja naivan?! Na to je gospođa Lučić-Marić pružila ruku, iz visine glave, i ja sam naravno prihvatio njenu ruku pa smo se tako upoznali a ostao sam uskraćen za odgovore (sasvim dovoljno za prvi put). Ti se Luki još nisi upoznao samnom, a prošlo je tri i po godine i ne pada ti na pamet, cenim, jer da si hteo to bi i uradio kao „novi gazda“, jer oduvek tako zračiš (sebi), a tvoje ubeđenje da je dovoljno samo tvoje postojanje ne može zadovoljiti Gospodu nikad! Ti ruku daješ kome ti hoćeš jer, kako si tada (2002.) definisao, ja sam stan dobio od tate i mame a ti si svoj kupio!? Oduvek si turbo-fol u biti a da li nešto manjka u tvom vaspitanju i obrazovanju ne možeš nikada saznati od špijuna, policajaca, kriminalaca, ment-hole-a i turbofol-kista! Zamalo da zaboravim dva podatka od gospođe Lučić-Marić. Prvi je da je ona vlasnik stana tvog?, a drugi da je ona neuropsihijatar (odavno se tako nisam iznenadio i to saznanje me je maltene očaralo!)! Bilo je tu još delova iz skrivenog scenarija ali nema dovoljno papira na koji bi stali svi ti detalji. Tom prilikom sam video da nisam jedini sa kojim se tako nakaradno igrate i da je sve što sam shvatio iz vaših postupaka tačno, i još gore, pa ću i to pokušati da Vam dočaram sa par poređenja. Lažeš svoju ženu Luki i čačkaš tamo gde je najtanja. Toliko si „senziti-van“ da si je potpuno poremetio jer ne vidi dalje od nosa a što joj pride neko od Vas (Vilijeva ženica Simka u saradnji sa naraštajem) ubacuje manijačke poruke sastavljene od novinskih članaka (a optužen sam naravno ja), govori dodatno o Vašim razvijenim bolestima (rekoh gospođi Lučić-Marić da ja to nikom ne mogu da radim, ponajpre zbog sebe!)! Dokaz tvog mentalnog stanja je i to što si mi dva puta ostavljao otvoren lift na petom spratu dok sam vodio svoju, tada još živu Majku svojoj kući (jedan od preuzetih „specijaliteta“ Vilijeve ženice za koju sam pored tebe i Vilija tražio da se ispita zdravstveno stanje!)! Ti to vrlo dobro znaš ali voliš svoju ženu samo kada je van sebe! Tako joj uzimaš energiju i hraniš se njome jer „misliš“ da ćeš tako da povratiš odavno izgubljenu svest! To pokazuje tvoje bolesne ambicije i neznanje da sam sebi zadaješ sve teže udarce koji pogađaju najviše tvoju lobanju i da u njoj odavno nema ničega – što sam ti napisao još 2002. i zato ne mogu da te poslušam – jer mi je vrlo stalo do sopstvene svesti i prohodnosti u moždanim vijugama!! To što ti ne smeš da čitaš ne znači da to nisi ni radio! O tome kakav si i kakvi su ti savetnici, koji te usput „oslobodiše“ ostataka mozga, govori i tvoja želja da budeš mnogo uvažen, jer „zaslužuješ“ iz viđenog, pa bi komotno i ulica u kojoj je tvoja „visost“ mogla postiđena da promeni svoje ime i da se po tebi ubuduće zove Lučanus Strah-i-nja (da mi niste prijatelji svašta bih pomislio o Vama)! Skoro će sedam godina kako mi drmate temelje i terate da jedem vaše „čorbice i bućkuriše“, a kada bih i jednu pojeo platio bih ceh u zdravlju kao što ga vi plaćate. Zato Vas stalno i opominjem kao prijatelje da ih ne kusate i da to nije dobro po Vas, a hvala na nutkanju, ne daj Bože nikome! Vama takvima ostaje samo jalova Nada, velika kao planina, a ako se snovi ne ispune zamolite Nadu veličine Meseca da vam ispuni želje jer je Planinska Nada izneverila vaše Nade! Vi mi stvarno, kao najbolji prijatelji, omogućujete brži završetak Nauka sveobuhvatnih (sadrži naravno i Psihologiju)! Jedna od najinteresantnijih stvari pored najsvežijeg iznenađenja (u vidu profesije gospođe Lučić-Marić) je da istinu o meni najbolje zna neko iz tvog doma Luki (a ne neko od „starosedelaca”) a ti kao James Bond isledi tu „laž“ ali ne menjaj po svojoj volji ono što budeš saznao?! Prestani da konsultuješ Vilija 00 i potamnelu Zvezdu Partizana Ranka, upropastiše te temeljno i pouzdano. Oni nikada nisu imali onu stvar da doveslaju dovde ali nađoše tebe „pametnog“ da izvlačiš kestenje iz vatre i da se zajedno proslavite (naravno ako „poduhvat“ uspe, a ako ne, nicte Vi nista klivi) a već ste u mišijoj rupi, nigde Vas nema a rasplet tek sledi. Sve sam ti to nagovestio još u prvom pismu datom tebi 2002. koje si uzeo u ruke i odmah me napao a da ga prethodno nisi pročitao (već si to uradio u negližeu posle talefonske prijave policiji da sam te zaboga uznemiravao i ko zna šta još)? Kako ono beše u crtanom filmu – e, da je Pera prvo otišao u Banku ništa se od ovoga ne bi desilo međutim ti si, pročitavši to pismo, odlučio kako si odlučio a ja nevoljno morao da upišem fakultet pod stare dane. Hvala ti! Nećeš verovati ali meni nije važno da li će se tokom istrage išta dokazati. Ja Vam naravno sve opraštam, dovoljno je da Vas vidim na mestu gde će Vaši odgovori imati težinu jer posledice za nakaradne postupke niko ne može da izbegne pa i ako potplati da se oslobodi krivice, zdravlje ne radi na naftu i novac. Vili mi je još 1999. rekao „ti si svoje završio“ i još čuvenije „dokaži mi” i „pokazaću ti ja gde je tvoje mesto“ kao da on, jadan, zna neko drugo mesto sem svog na koje se svim „silama“ trudi da me postavi, što je i teoretski nemoguće - osim ako bih sâm imao želju? Naravno, nisam sišao sa uma da bih to prihvatio. Pre će biti da mi Vili kao najbolji drug pomaže da se uspnem na svoje mesto iako prividno tako ne izgleda! Ali zato Ranko i, naročito, ti Luki sedite često na njegovom mestu (sviđa Vam se) jer da Vam se ne sviđa ne biste ga odmenjivali a, pošto ste sva trojica posvećeni u potpunosti iluzijama, ne primećujete nikakvu razliku jer su Vam mesta slična. Za Vilijeve i Rankove želje odavno rekoh da zbog svojih „ubeđenja“ plaćaju ceh u hodu, a „mala“ potvrda za to je i napad velike količine slobodnih radikala na Vilija (a i još neki gubici upravo zbog opisanih iluzija, a sigurno ne zbog mojih želja kojih nema u takvom obliku)! Ranka već duže vreme ne viđam i ne znam kako mu je od istih iluzija ali zato on sigurno zna! I ti si Luki večni zaljubljenik u iluzije (iako se ne poznajemo, odaju te postupci) a kako ti je - to ti najbolje znaš (mene izuzmi kao ekscem)?? U potpunosti si prihvatio „ubeđenja iluzionista“ jer se to slaže sa turbfolkom u tančine, pa si pojačao svoju bahatost do neslućenih granica (turiraju te i pujdaju na „manijaka“ a ti sve više ,,rasteš” kao kvasac od ,,pametnog samonaduvavanja”)! Ti ne praviš razliku između svoje žene i mene! Lažeš je neprekidno i držiš pod naponom da bi sakrio svoja nedela, optužujući mene, jer je tebi važan „sveti cilj turbofolka“ a ljudi su tu nevažan nusproizvod! A „sveti cilj“ je ukrasti sve pare i otići sa njima na kraj Sveta ostavljajući kod kuće samo legendu! Zato je turbofolk Utopija ali i dostižna Iluzija?! Sada mi je jasno da se ti Luki Luče nisi klanjao mojoj majci iskreno i ponizno kako je to izgledalo, već si se sprdao naglašeno, kako to ogoljeno radi turbofolk, kao lutak navijeni. Takvu vrstu ljudi neki zovu „solarni vampir“ koji se hrani tuđom energijom u nedostatku sopstvene! Jedino što si proizveo u zbilji mikro sveta od svojih svemirskih turbo postupaka je to da si „uspeo“ da izboksuješ istragu i izvođenje na čistinu sebe i Vilija (Ranko je izuzet ovog puta)! Na kraju malo podrobnije o značenju pogrešnih ljudskih postupaka kojih ima napretek ali nije na odmet još nekoliko nivoa, korisno je. Preterujete „gospodo“ jer se isuviše ugledate na svoje vrhunske mentore i idole na makro-glob-balnom nivou: Buši Đorđa, Kill Blentonija i Tommy Bleji-ja (onaj iz opere) i galeriju njihovih pomoćnika i saradnika o kojima nekom drugom prilikom. Večno tvoje promišljanje Luki da kada mogu Đoka, Kill i Tommy da celom Svetu serviraju promenu standarda na, u suštini, bolestan i poguban način, nigde raspravljan i izglasan pre upotrebe - što je za takav „lek“ neophodno, pod Muβ, isključivo zbog zdravlja i gde su njih trojica inače Iver-nici i Pagani odlučili u ime cele Planete (slično Vašoj Nadinstituciji) da ćemo Svi uskoro biti slobodni (znajući ih u gušu sigurno i pouzdano su mislili da ćemo biti stalno ugroženi i ,,oslobađani” svojih života!) – što ne bi i ti Luki mogao nama „mekušcima“ da to uradiš instant u svom mikro svetu kada se takva mogućnost već pruža?! Izneću ti jedan mali Đorđetov postupak (tvoji su podrobnije opisani ali su suštinski identnični!). Pregledava Buši Đorđe dvogledom temeljno krajolik koji ga okružuje, pedantno i redom svaki predmet koji sledi u vidokrugu njegovog povišenog interesovanja i studioznog pristupa kako to i dolikuje njegovoj očigledno višoj inteligenciji**? Masa koja prisustvuje događaju je impresionirana Đokom koji se trudi a bogami je i Đokica impresioniran svojom ličnošću i samoznačajem što ga masa upija u memoriju i čuva svoje ulaznice koje će za desetak godina imati veliku v'rednost i obezbediti im bezbrižnu i s'pokojnu starost? I sve bi bilo u skladu sa postavkom i Nebom u celosti da Đorđe nije primetio da su kapci na dvogledu bili spušteni (očigledno nije bio njegov, jer da je njegov...?)** Ovaj mali, takoreći, beznačajni postupak velikog Đor-đija ima jedno jedino značenje – bezumno pametan! To je sitnica u odnosu na njegove „plemenite namere“ od kojih je bremenit pa tako Puši Đorđe zida svoje mesto koje mu u sk'ladu sa njegovim „za-slugama” pripada (kao i ti Luki svoje) a jedino ne ono koje bi obojica želeli. To je takozvano zidanje temelja u vis, gde se u pravilu ugrađuje najskuplji materijal ali najslabijeg kvaliteta i što temelji više rastu vremenski period otplate je pro-agresivno duži a tvorevina lelujavija i na o'bičnom vetru! Za Buši Đorđeta svi znamo prećutno da je (nek' mi oprosti?) mutant i retardirani alkos koji ni sâm ne veruje u ono što priča a primeri već teško bolesnih Kill Blentonija (4-struki baj baj-pasić) i Tomi Blejija (rekoše mala intervencija na srcu-lenjcu ) to potvrđuju (sve se vraća, sve se plaća!) a toliko su ga ubrzali svojim „plemanitim delima“ da će teško doživeti značajniju starost! Džabe Killu što je drugi po popularnosti od svih a-mee-ričanskih predsednika (što u isto vreme govori i o pameti nacije muu)! Ovi primeri vrhunskih iluzionista govore da takve ni po kakvim merilima ne treba slušati, ići za njima i ugledati se na njih a mutacije u kojima živimo (Matrix postaje blaga varijanta takvih „ljudskih dometa“) provereno pokazuju da smo na apsolutno pogrešnom putu!!! Zaključak: Buši Đorđa trenutno niko ne može da spreči u njegovim rabotama (sve u svoje vreme) a zaboravljaš, Lučiću, da tebe sigurno bar neko može da onemogući u tvom mikro svetu. Priliku koju si mi ti dao svojim nakaradnim liderstvom koristim i hvala ti po ko zna koji put! Ne znam još uvek zašto to sve ovako ide ali što ja moram sve da znam? Veslaš osim sebe i mene pa da se odužim za prevoz ja ću tebi, a u slavu saznanja, rešenja i spoznaje još nešto malo objasniti ovoga puta o značenju i posledicama uporednih ljudskih iluzija. Kada bi ti Lučiću neko rekao da ćeš plaćati večnu kaznu što hoćeš da budeš kao Buši Đorđe, ti bi po mojoj skromnoj proceni izabrao Đokicu pa čak da te 28 puta opomenu da razmisliš o tome i da ti je izbor pogrešan! Tvoja večna promisao – daj mi sada, šta će mi kasnije, je tipična iluzija nesvesnih (par milijardi!)! Važnija je tebi tvoja lična biologija od Vascelog Svemira a drugo „najvažnije“ – šta pa fali Buši Đoki, tebi bi to bilo dovoljno, ništa drugo ti ne treba? Ali seti se čika Hammersmith-a o kome sam ti pisao a pošto ne smeš da čitaš, drugarski ću ti ponoviti i dopuniti njegove melo-dične popevke: „Izbavi me odavde (radnja se inače dešava u ludnici), učiniću te slavnim i bogatim, imaćete sve što želite pa čak i ono što ne želite...” Kao što vidiš Luki, nisi ti jedini koji živi u zabludi da su iluzije besplatne! Đorđe, Kill i Tommy možda nikada neće imati priliku da saznaju Istinu za razliku od tebe kome je to dato ,,makar” kao izvesna mogućnost a možda i nešto više i koju Oni neće imati!? Ko je tu u prednosti? Ti Lučiću imaš priliku, mnogo veću nego njih trojica na kamaru i dovoljno je samo da čitaš ono što do sada nisi smeo! Tek posle toga ide davanje ličnog doprinosa toj šansi a to ne može da uradi niko osim tebe. Doprinose koje sam ja tebi nepoznatom dao do sada, a bogami i od sada, omogućavaju mi napredak, bez obzira i na metak kojim bi me vas (sveta) trojica „nagrdili“! Uradi ti samo delić ovih zadataka i već nećeš biti ono što si sada, poboljšanja tek tada možeš da očekuješ? Iluzorne želje su te i dovele dovde, sigurno ne ja. Izvedeno iz svega rečenog, sve je očiglednije da je i tvoja stvarna uloga da me naučiš a ne ona koja misliš da je i iz zahvalnosti prema tebi i tim saznanjima moram da ti kažem Istinu kao i do sada, razumeo je ti ili ne. Borba protiv patologije, odozgo i odozdo (Đoka i ti), može se izvoditi jedino Istinom i svešću o posledicama koje bolest donosi bez obzira na novac, tehnologiju i mozgove upregnute u ostvarivanje iluzornih ciljeva i odavno mutirane istine u kojoj svi živimo! Za tebe lično Lučiću, bolje je i sada da počneš da čitaš. Kasnije je sve kasnije! Kao što vidiš ni meni se želje ne ostvaruju ali mi je jasno da tvoja uloga nije da shvatiš pre vremena jer da ti je uloga drugačija čitao bi ranije a ja sigurno ne bih toliko saznao! Hvala ti! Ja prividno i dalje ništa ne postižem a Vi i dalje ništa ne menjate u Vašem davno proklamovanom načinu određivanja sudbine drugima, kriminalno-bolesnim načinom deljanja! Pri svakom mom pokušaju izvođenja na čistinu Vas kao„tvor-Aca“ Vi ostajete neo-razotkriveni i „pametno“ nastavljate po starom, obodreni i sve više uljuljkani mojim neuspešnim pokušajima i kao dokazani prijatelji neprekidno radite za mene učeći me u hodu, raspaljeni svojim „remek delom“ kao device Vestalke! Tako Vi meni svojim iluzijama omogućavate stalnu nadgradnju i provereno uspešan završetak studija pre vremena. Svaka Vam čast! Retko ko ima tako dobre učitelje u predstavi o iskonskom Dobru i Igri! O Vašim zaslugama bih mogao još da pišem pošto ste neiscrpan izvor! Samo kada bi imao ko da čita bilo bi mi mnogo lakše a kada bi kojim slučajem i odgovorili čini mi se da bih se ponovo rodio. Izgleda mi, do sada, da ću se pre ja ponovo roditi nego što ćete Vi biti u stanju da išta odgovorite!?
Vaš person-alni manijak Janović R. Stevo
Nastaviće se...
Пријавите се на:
Постови (Atom)
