…nastavilo se 28.08.2008
- Izvini prijatelju, nisam iz ovog kraja a interesuje me
gde je to carstvo Rok-Šildovih? Namerio sam da svratim
do njih, da me upute kako da postanem bogat i slavan
kao oni što su.
- Putniče namerniče, vidiš li onu najveću
dinu u pustinji pred nama? To je čuveno carstvo
Rok-Šildovih (štitonoše roka i poroka) !
Iako je bio iznenađen veličinom dine,
zapita spontano isposnika: „A šta ako dune vetar pustinjski?“
- Ne znam prijatelju, nisam vidovit, samo znam da vetar
još nije dunuo i da je vreme sunčano...
a poznatiji među zvezdama ( Granda ) kao Turbo Luki , prozivam te po ko zna koji put (mnogo sam drumova prepešačio a da baš nisam morao) jer nastavljaš da se brukaš, tako što mi konačno, posle šest godina odgovaraš na moje pismo od 27.01.2008. “uvredljivim tekstom” sadržanim samo u tvom potpisu da si ga primio! To je bilo dovoljno za prvih par meseci, da napišeš odgovor. Kod pisaca, a i kod većine običnih ljudi, je to izazov da što pre odgovore i skinu ljagu sa sebe, ako je o tome reč (a reč je baš o tome, svega mi )! Ti si dokazao da nisi pisac, samo još da se i ti sam u to uveriš. Jesi ti napravio prvi polu korak na trnovitom putu ka piscu - a to je čitanje. Da bi napravio drugi deo prvog koraka, ti bi trebalo nešto i da napišeš i ispuniš prazan prostor do punog koraka. Ti nisi u stanju da napraviš ni taj jedan korak, ako već nećeš da hodaš. Kako onda misliš da budeš pisac. Ti brkaš babe i žabe i hoćeš reći da je i žaba baba? Ja lično znam za tvoj kapacitet ali pokušavam i dalje da te ohrabrim za taj nadčovečanski napor hodanja, pa zatim redom vaspitanje i učenje. A ti bez temelja hoćeš da budeš pisac a ne znaš ni da hodaš. Gotivno. Onda bi svi bili pisci (što bi bilo dosadno), pa bi mogao da postaneš, na primer, grof Ćano? Nije to Luki isto što i „ringe, ringe, raja, došo čika Paja pa pojeo jaja...”
Šta si ti, pisac ili grof? Grof nisi, ostaje ti pisac?! A nisi ni pisac! Pa šta si onda? Izjasni se, napiši, da i mi saznamo za tvoje želje, sigurno su lepše od zbilje! Tako bi i ti doprineo razvoju čovečanstva jer je to u tvojoj glavi verovatno revolucionarno i nepoznato ostatku ljudske rase! Ja neću prestati da te perem, jer si mnogo zaprljan, dok god ti ne progovoriš i odgovoriš, a ti vidi šta ćeš. Izbor ti je vrlo sužen. Probaj nešto da napišeš, to ti je bar lako-pisac si? Pišeš o drugima i zoveš se piscem a ja pišem tebi i o tebi a nisam pisac. Pravi si i orginalni nemi pisac, nema šta! Za tvoju južnjačku utehu, ni mnogo pametniji od tebe i mene, ne bi znali kako da odgovore! Probaj da nađeš i motivišeš nekog pisca da odgovori umesto tebe. Preporučujem ti Smilju Avramov, Kostu Čavoškog ili Branu Crnčevića da odgovore umesto tebe, jer te oni mnogo, mnogo bolje poznaju od mene? i rado će se žrtvovati za tebe sazdanog od slobodarskih ideja? Kada bi Svetozar Miletić znao za tebe, ne bi prestao da se vrti u grobu, turbo, kao na ražnju, a možda i oživi od svežine tvojih ideja. Posle toga ti ostaje samo usmena odbrana napisanog i akademski dvoboj tebe kao pisca i mene koji nikada neću reći za sebe da sam pisac.
Za sada te prijavljujem ljudima i javnosti, da si lopov, prevarant, licemer i kriv za smrt jednog časnog čoveka. To ti nikada neću zaboraviti i dok ne gukneš, da te svi čuju, (makar rekao, „nicam ja jeo Ziher Nadle, ja gutam Ziher-Knedle”), videćeš i čuti mnogo više od svega do sada napisanog. O tome ti ne mogu sada pričati (ne znam tačno ni ja), sve u svoje vreme. Ne pada mi na pamet da ti se svetim sada kada sam ti i jednu smrt već oprostio, nego te i dalje posle mnogih leta, pozivam da makar i sada povučeš jedan ljudski potez i sebi olakšaš posledice za učinjeno. Tako bi me oslobodio obaveze da ti neprekidno pomažem i trošim se za tebe „nepoznatog”, da se ne ogrešim o tebe kao što ste se ti i tvoji prijatelji ogrešili o mene. Oslobodi me konačno bede u kojoj ti živiš a ako nećeš, meni će biti lakše da i do kraja svog života pišem umesto tebe, nego da platim večnu kaznu za ono što si radio, verovatno bez trunke svesti da to košta mnogo više od najvrednijeg dragulja ako si ga osvojio na prevaru!!! Da znaš ovaj „mali” detalj, ne bi ga doveslao čak dovde. Vratio bi se ti odavno ali ti je „inžinjer” Vili osvetljavao put. Moj najbolji prijatelj te je zaveo a da ja to nisam tražio od njega. Baš je drugar, sve je preuzeo na sebe i tebe. On te je uvalio u nevolju a ne ja koji sam se samo branio i pokušavao svih ovih godina da ti kažem, da si se zajebao. Nisam uspeo jer verovatno nisam znao bolje! U poverenju - Vili je čekao celog svog života na priliku da mu neko poveruje, da bi se osvetio ljudima što ne može da bude čovek (to svi starosedeoci u kući znaju odavno, davno pre mene i pre tebe - Natűrlich). Vili i Ranko su ti odavno dali nešto što nije njihovo a ti, lakom po prirodi, uzeo si i prisvojio kao da je tvoje, ne fermajući bukvalno ni jedan prirodni zakon. Svih ovih godina ti ih ja objašnjavam jedan po jedan a ti ni da bekneš. I još si turbo pisac, što će reći da si bolji od svih skupa ? Samo još ostaje da te proslavim i da umrem za tebe (što ne planiram jer ti ni to ne bi pomoglo). Pripucaj ti kad ja neću da samoumrem, ako je to uslov da ti budeš pisac. Ispalo bi da nisi mogao da budeš pisac jer sam ti ja smetao, pa si me zato uklonio. Koliko tu kondicionala ima, to nije zdravo ni za zdrave a kamoli za bolesne i skraćene pameti! Da li ti je dosta Luki Luče (vokativ od Luk)? Ne daj se Luki, možeš ti da izdržiš slova na papiru lakše od mene koji sam morao da ti oprostim sijaset patologija i jednu smrt pride! `Ajde da se đoramo. Bi ti al’ neću ja jer vredelo je svakog saznanja. Za smrt svoje majke ne znam cenu, (tu spoznaju ostavljam tebi, ne moram ja baš sve da znam). Dovoljno je što ćeš ti saznati pa nek ja ostanem u neznanju. Od onoga što malo znam, vidim jednim pogledom u svo četvoro kako vam se životi „kvalitativno” menjaju u hodu od silnih želja da me upropastite jer sam po vašem starom dogovoru - manijak. Bolje bi bilo da ste više vodili računa o sebi nego o meni i mojoj majci. Dabome da bi vam bilo lakše bez takvih želja. Za nadu Vilijeve ženice da ga se oslobodi zauvek pomoću mene, ne bih dao ni pišljiva boba. Pre će biti da ona jadna neće doživeti taj dugo čekani dan jer je sve ljuća i mršavija od neuzvraćene ljubavi ili patološke mržnje? A o petom pridruženom članu (Lukijeva ženica) male organizovane grupe u defektu ne mogu još da skockam paradoks iz 2005 da je ona neuropsihijatar? Ja znam nekolike kojima je potreban psihoterapeut ali ne smeju da kažu, (zaboga, pomisliće da sam loš psihijatar, pa šta ću onda, nego ću da glumim zvanje). Tako bi i gospođa Lučić-Marić mogla da pomogne bolesnome kao i posrnuli psihijatar iz predhodne rečenice. A u isto vreme bi mogla da potraži pomoć psihoterapeuta jer je bolesnima poverovala svaku reč i usput zapamtila i uzgred memorisala „saznanja” o meni - manijaku. Napunili su je bolesni ko` plovku sačmom i ne verujem da je ona , osim svađe, sposobna za bilo šta stručno. Setite se gospođo Lučić-Marić Vilija i Lukija šta su vam sve pričali o meni, umesto o sebi. Kada vas vidim takvu van sebe, setim se da su želje jedno a istina nešto sasvim drugo jer da su želje lepe kao istina vi biste cvrkutali i ne biste išli kao van sebe. Da možda ne idete izbezumljeni zbog mene ili zbog... Znate, kada bih nastavio, sigurno bih vas povredio što mi nije namera. Ja sam hteo da vam kažem istinu još 2005. kada smo se tek upoznali ali vi niste hteli da je čujete. Ja i sada pokušavam ali vi ste u sred teške patologije, pa se ne smem upuštati u takve pokušaje. Ja nemam zašta da se pravdam a vi tako poremećeni ne biste bili ravnopravni za ozbiljniji razgovor, bar ne sa mnom, pa zbog mogućih novih posledica po mene ne bih to više pokušao. Srećom, ne viđamo se, pa tako i odlažem mogućnost da me eventualno čujete, što bi svakako bio pomak za vas i mnogo bi više vama koristilo, (ja to sve odavno znam)!
Da se vratimo tebi, Luki Luče, nemi pišče. Ti si moja glavna tema i bilo bi krajnje nepažljivo od mene, kada bih te zapostavio! „Još uvek se budim noću sa tvoji imenom na usnama i tvojim bisernim likom pred očima“. Šta sve „obožavalac“ mora da učini, da bi se dopao i približio svom „idolu“? Ja, kao prirodno „ograničen“, nemam baš mnogo šansi da ti se dopadnem i da me primetiš. Ostaju mi jedino stalni pokušaji da, u šumi pisama koje dobijaš, baš moje probudi zainteresovanost mog Guru-a tj. „učitelja“ hodanja Luki Luka sve stranog a ništa domaćinskog. Hodaš ti, uvek kada treba, izdignutih ramena sa zategnutom glavom i uzdignuta čela da, kada bi imao kolac u leđima, ne bi se samopovređivao od istog jer ti je stav krajnje pravilan, upasovan u ideal ponosnog držanja, zapisanog u udžbenike! Retko ko bi mogao sa tobom da se takmiči na planu predstavljanja sebe Kosmosu. Toliko si dominantan, da će i zvezde početi da se mere po tebi i pravo je čudo da se to do tvoje pojave nije moglo spoznati! Tvoj značaj se meri sa otkrićem gvozdenog konja koji bljuje vatru i svaka mi čast da te ovoliko hvalim! Ako ovako nastavim sebe da edukujem kroz pisanje, saznaću uskoro da ovo nije obična drama, već bi mogla da se nazove višedrama(VIŠEDRMA) bez i jednog čina i novi bukvar i podsetnik dokle seže ljudska glupost. U isto vreme, ovo bi mogle biti i formule za ublažavanje posledica pogrešnih postupaka. Budi ponosan što baš ti, prvi posle mene saznaješ za lek i prestani da hodaš tako kruto, vojnički. Umorićeš se i istrošiti već davno potrošene zalihe svesti i pameti, a tek treba nešto i da napišeš na zadatu temu (nije dovoljno samonaduvavanje i krajnje pravilan stav tela bez mozga). Tu ti nikakve želje ne mogu pomoći. Ništa ne radi na ličnu želju, što se najbolje zapaža na tebi a i trudovi su ti već epski i da nisi slabić i kukavica, bio bi stvarno Džejms Bond, kao i svaka šuša (tvoja druga davnašnja želja)? Kod takvih kao što si ti, jedna iluzija je nedovoljna za opstanak, dve su minimum a i broj je skroman! Jeste Luki, Džejms si Bond kao što sam i ja princ Valijant. Meni je ostalo toliko svesti da znam ono što ti ne znaš, da ja sigurno ne mogu da budem princ Valijant ali bih mogao da preuzmem neka od slobodnih, preostalih imena. Mogao bih da se zovem, na primer, print Varijant (lepo ime, originalno, nema takvog i tako ću obezbediti sebe u dva turbo izdanja!)? Vidiš Luki, da i ja mogu da budem pametan kao ti ali se za razliku od tebe neću proslaviti iluzijama, iako mi se baš sviđa moje novo, jedinstveno ime - print Varijant! Ti si preuzeo tuđe ime (Džejms Bond), koje je već zauzeto, pa ispada da i to hoćeš da ukradeš, što je i teoretski nemoguće i ruši ti san da je sve tvoje! Ja sam ti poodavno nadenuo tep-Bole (Vili je Kole a ja sam u takvoj konstelaciji inspektor Radiša iz susednog crtanog filma koji je poslat da spasava glupog Boleta od kvarnog Koleta. Za Radišu se unapred zna da će rešiti i ovaj zamršeni slučaj jer je on ne-odojljiv veštačkim mlekom) pa bi na moju sugestiju mogao da preuzmeš neko slobodno ime tog tipa, a u skladu sa nadimkom. Preporučujem ti da se zoveš Džejms Bolid, baš bi ti odgovaralo i sve se uklapa mnogo bolje od Džejms Bonda koji već postoji, makar samo na papiru i filmu. Tako ćeš se osloboditi svog mučnog imena ispunjavanjem uslova za to i teoretski dokazati da si samo jedno, a ne drugo!
Uvek si bio „skroman“ jer voliš i jare i pare. Ne moraš da čitaš ni Bibliju, svi postulati su već obrađeni u reklamama i živeo nam Kill Blentoni i Buši Đorđe koji je još tada u Pagodi kod Mlina ispod Šao-Lin-a počeo kao lju-ubitelj da upražnjava borilačke veštine koje će muu biti potrebne u nerednom periodu njegove vladavime, pa muu odmah dodeliše ti-tul-um Karate Džordž 7.dan (stvaranja scene) a on je za uz-vrat bivolji odmah počeo da Brus Li rogove da bi nas bolje Buši-o, o kuku nama iz Dobrote Ko-torske i smrti mor(t)ske. Zar nije bez-granična ljudska glupost dati osve(do)ćeno paganski bolesnom i um-obolnom Karate Džordž-u, unapred dokazanih ne ljudskih i nečasnih namera, sa posledicama hitlerovskih razmera glob(bez)obalno, da upravlja drž-av-OM i navodi Planetu na sprud (koji će malo kasnije biti leti-mično opisan a bogami i upisan) i onima još gorima iznad njega identičnog super kvaliteta „oslobodjenih" duše sve do tada prisutne a sada boravi samo u reklamama ostavljena kao neželjeno dete na staranje „pametnijem". A sve to da bi par stotina ili hiljada najgorih izdanaka i izdajnika ljudske vrste mogli baš puno da zarade, prevare i obogalje „ostatak" Sveta va bank, uz „pomoć" test-amen-tata iz Roswell-a, i da se potom(n) mirno, u svili i kadifi uspnu do Raj-ića Tana(no) skaj sija ušančenih jaja, koji ih čežnjivo i nestrpljivo čeka da im saopšti (do tada nećete razumeti jezik rajski, komp-li-kovan je, a vi golaći) da nisu morali da se uspnu tako visoko da bi saznali da je za takve Raj u Paklu a da je mali izlet do Neba, bio uzaludan. Tamo gde takvi idu, nema vazduha kao na izletu života koji ste privremeno disali. O detaljima večne nam Postojbine ćete kao i svi saznati kada stignete na Odredište a ne vaše lično Zabavište u kome se kao nestašna i razularena deca sigrate sa svima nama igračkama. U toj igri privida smer-no vodite računa o nama isto kao i čuveni Galski i Angrosaksijski tigar norman(l) Beng (ništa manje a više-procenite sami) što vodi računa o tebi kada se, oči u oči, sretnete u šumi gde na proplanku kao kruni svog života, bereš bezbrižno bostan a brine tako-đe i o tvom rodoslovu, živopisu i posebno frizuri koju ti je dan ranije, čuveni frizer Led-tko & Ko. ugnezdio na frtalj glave sa krivudavim razdeljkom i da ne zaboravim, račvastim jezikom koji zajedno ističu i naglašavaju tvoju izuzetnost. Tada te Beng brižno izuva iz novih cipela, koje više nećeš o-buva-ti ostavljajući ih da pored ostataka tvog gnezda nemo svedoče o nekadašnjem vlasniku. Naravoučenije: Bolje da si brinuo o sebi i opasnostima sutrašnjeg izleta po mračnoj šumi nego što si se opijen sobom nadmeno kicošio po krajki kao po okrajki, misleći da si veći i važniji od sebe samog, zaboravljajući da ti-gar nije umiljata salonska mačkica kao što se priča. Možda briga o nama nije baš svima jasna pa da probamo neko lakše poređenje. Oni brinu o svima nama isto kao sto i hokejjaši brižno vode računa o paku koga svi odreda jure i čuvaju njegovu celinu, raspaljujući po njemu glu-paku, boreći se oko njega (da ga uture golmanu kome je jedini cilj da ga spasava, barem povremeno) do njegovog poslednjeg gumenog ivera, zdušno radeći na njegovoj strukturi. Naravoučenije: frapantno mali broj ljudi se zapita, koliko se količinski tih glu-paka potroši tokom sezone lova na njih. Odgovor se ne daje, jer je malo njih zainteresovano, pa da se ne troše sredstva, ne daje se pojedincima već samo znati-željnim grupama kojih nema. Gotivno, zar ne? Treći način... šta je Luki, puno ti je da slušaš o ljudskoj gluposti a nije ti puno kada ih sam izvodiš. O-piši ti neku svoju, koju ja ne znam, golube pismo-nošo, al' ne sekiraj se Luki, ti za mene imaš veći značaj od mnogih mojih prijatelja, prošlih i sadašnjih jer, dok se ti tako v(l)ažan nisi pojavio (Vili, Ranko i Simka su se proja-Vili ranije), sve ovo što pišem nisam imao u glavi. „Saradnja” sa tobom manje a tvojom prirodom više i koja je tebi naravno, potpuno strana , mi vrlo pomaže a ja se kao što vidiš, neprekidno zahvaljujem tvojoj gluposti dok ti tako praznoglav nećeš ni da odgovoriš na čestitke, bahat-tore iz hendikepa a nadmoćan bez teksta. Bezbrojni su primeri ljudske gluposti, predivni za opis, prepuni smeha i suza radosnica a tragični i besmisleni za izvođače i milijarde nesvesnih sluga privida i propasti koji tome povlađuju. Pa kada su i samoubeđeni da su kao i Karate Džordž, najbolji, suštinski nemaju nikakvu svrhu i smisao a potpadaju pod reč Privid (koga čak možeš i za obraz da uštineš). Oni dominiraju rečima i silom, pa će nas samo sa tim, a bez duše, odvesti u svetliju budućnost??? Naravoučenije: Teoretski je nemoguće da nas takvi, sa kakavim postupcima odvedu na bilo koje mesto drugačije od Pakla. Dokaz: takvih, kakavo prividnih ima čak i sa Nobelovom nagradom kao „potvrdom” da su bolji od drugih. Primer bezdušnog Timar Ah-ti-Serija(prav vo muu je ime Jok JaIhnen) koji ori-ginalno dade divljem plemenu državu i brand new, stalni čir „prijateljski” bezdušnoj Evropi da bolje propadne potvrdjuje da vlada privid sa sve manje ljudskog učešća! Šta bi čika Nobel rekao kada bi znao šta Plutoo-kratki rade sa smislom života, i za svoju ličnu korist! READY, STEADY( pa podesi) ili ZAREDI, pa PRIŠTEDI, ostaćeš GO što u prevod(z)u sadašnjeg vremena i nataložene svesti zarobljene u torovima ima jedno jedino značenje i nije produkt jedinke koja to samo zastupa, da je sve to jedinstveno ubistveni i pravi US-PEH ...? To je na makro glob-al-nam planu a na mikro planu gde „vladaš" ti Luki-Prazni-Luče sve je idetnično i ne postoji nikakva suštinska razlika izmedju tebe mikro i Karate Džordž makroa. Skoro svi znamo da kada se gleda naša Zemljica iz dubine Kosmosa, teško da bi se i mogla registrovati a da se odanle-le razli-kuje veličina Makro Karate Džordž-ovog od mikro Tur-bee i piš-ce Lukijevog. Razlika je nemoguća, osim samo u slučajevima kvara i gluposti, koje zrače nadaleko i uočljive su i vidljive odasvud osim nama grešnima i potpuno su besplatne? Si-guraš? Keve ti, imaš pomoć 1250 uni-verzi-teta i teča, da zajebeš Svemir. Misliš li zaista da to tako može? Ako misliš kao što misliš da misliš, ti si budalo samo takav, kakav, av, a svi pro-fes-ori džumle, upregnuti za „postizanje iluzornih ciljeva" su naravno, veće budale od tebe jadnog koji je u to poverovao. Kada bi zapitao svu decu ovoga nam Sveta dali je to istina, barem 95% dece bi znalo odgovor, a vi se zovete pametni i temeljno u-vis-oko obrazovani. Kakvo vrh-humsko dostignuće, nezabeleženo ni u jednoj knjizi, jer kako bi i moglo biti, kada je čista iluzija. Dalje, sve dalje tonete jer ste toliko pametni ali dobro-nenamerni, da ćete pre sve srušiti, nego priznati da ste nesposobni da više nosite ep i epitet Čovek. Od vas će ostati samo epitaf-„bili nekad neki ljudi". A sad, juriš nazad u prividnu stvarnost Matrix-a gde se bije ljuti boj sa mutantima bez srca, bele puti i svetlih očiju a do sada bez udar-Aca i Metaxa.
Da ne bih od-lutavo pa za-blud-o vraćam se Lukice tebi, tebi na obodu slave. Stani bre Luki, kumim te Bogom. Pardon, javi se Luki kumim te Bogom! I prestani da me učiš, bez i jedne napisane reči, dosta mi je, nisam to tražio. Prozbori zmaju i oslobodi me nagrada koje mi takođe ne trebaju. Daj mi daha da probam i sam nešto da dokučim, ne mogu više da se kešam, hoću malo i sam da se vozim! Zar treba ceo život da budem posvećen takvima i to kakvima! Ne daj Bože nikome. Takvi sklopovi bukvalno nigde ne postoje osim u tvojoj glavi i osiguravaju ti zavidan uspeh u Paklu! Ovo je bilo za tebe i za javnost, a na sudu, veruj mi, neću dokazivati da nisi pisac, već samo da si lopov i ubica ispunjen nesvešću. Mic po mic i dodjosmo pravo pred naplatu praznoluki, vreme je! Verovatno sam i ja neko oruđe, kao i ti, samo su nam ciljevi malo drugačiji a razlika je ne manja od Zemlje do Neba. Ja bih voleo da si ti bliži Nebu nego što si (naravno, ne horizontalno!). Moj zadatak se i sastoji od uloženog truda za tebe bezvrednog. Hajde se ti potroši za nekoliko redova pisanog teksta, (ne moraš baš koliko i ja, ne moraš ni 10%, hajde bar 1%) da vidimo da li si ti stvarno pisac, koji neće da piše jer ne zna, ili sam ja pisac, a zapravo to nisam?! A i Džejms de Sika si Bond pride. Previše i za zdrave Luče a tek za tvoju ženu i decu, ne daj Bože nikome! Dajem ti samo primer da su jedni od retkih koji ti, eventualno, još veruju da si pisac, tvoji najbliži! Tako otac vaspitava svoju decu, da veruju u iluzije da greha nema. Pa šta misliš, kada ih tako učiš, da li im činiš dobro ili i njih lažeš i radiš protiv njih i protiv sebe? Jedino gde biste mogli da se proslavite, ti i tvoji drugari Vili, Ranko i „nepoznata“ mi Vilijeva ženica Slinavka zvana Simka, su pozorišne daske na kojima biste poput četiri spomenika služili za to da ljudi nauče kakvi jedino ne smeju da budu, isključivo zbog sebe, i da ne bi prošli kao vi. Jedini problem je kako nakalemiti mramor na daske ako su daske podloga? Potpuno zasluženo se proslaviste, ali ne onako kako ste mislili, nego kako ste služili Bogu i ljudima. Vi to zaradiste nezavisno od dasaka iako ste kao mramor prividno jači. Nisu daske uopšte neophodne da se „dosegne“ Pakao ali je to nažalost lep primer za ljude i neka služi kao potsetnik da ne zaboravljamo ono što ne sme da se zaboravi, (a ipak se zaboravilo), kao da to suštinski sme da se zaboravi i da je besplatno? Slava vam dragi prijatelji, ja hrišćanski pomogoh a vama neka je Bog u pomoći.
Ti mislio Luki da je kraj. Jeste, Luče, kod normalnih i zdravih ljudi to bi bio kraj. Ali nenormalnima moraš svakog dana da ponavljaš isto, da bi možda nešto i zapamtili. Tako i u ovom slučaju, na jednom od krajeva obratim se svima vama učesnicima a ne samo tebi (ti si onaj overdose koga skidam sa đanka pažljivo, temeljno i dugo, jer su se dosadašnji medikamenti pokazali neuspešnim, pa sam morao da zagazim u neistražene vode novih eksperimentalnih lekova, još nedokazanih u praksi. Uf, bre Luki skini se) i objasnim da ste svi podjednako krivi za smrt časnog čoveka ali da vam ja svima opraštam i pozivam Svevišnjeg da vam i on malo pomogne. Ja se kao hrišćanin i dan danas trudim, on mi je svedok kao što je svedok i vama koji ste ga se odrekli i krenuli stazom paganskom, oličenoj u Karate Đorđijuju i svima njegovima iznad i ispod njega, istog, identičnog super kvaliteta, u proverenom pravcu ka pučini i beznađu. Pitajte bilo koga, da li bi pristao da ide tamo? Niko ne bi, sem vas - defektne Četvorke, Karate Džordž-a i njegovao njih. Nedovoljno je što niko drugi ne bi. (Ah, taj kondicional zamorni!) Ali kako sa te staze paganske sići, pitate se vi? Stvar je mnogo jednostavnija, nego što u zbilji izgleda. Dovoljno je samo da ne radite ono što radite i nije tačno da vas niko ne vidi i niko ne čuje. Kada ja kao jedinka znam šta radite i naravno šta mislite, kako li tek znaju oni koji „regulišu saobraćaj "u ovom delu Kosmosa? U hodu plaćate ceh za pogrešne postupke. A vi mislite i dalje da specijalno vi smete da radite grešne stvari i da budete prirodno nagrađeni za „ori-ginalan“ pristup koji su, za vaše saznanje, milijarde grešnika iz prošlosti identično „ori-ginalno“ već radili. To i mala deca mogu shvatiti. Ali je nedovoljno samo shvatiti, treba to i uraditi, što je za vas četvoro i ostalih par milijardi uključujući i Đokicu i njegove, teoretski i praktično nemoguće, jer su vam životi već prepunjeni pogrešnim postupcima. Otežavajuća okolnost je, da povrh svega, nemate ni svest da ste duboko u reci bez povratka. Ovo sve je otac Tadej jednostavnije opisao „znam mnogo ljudi koji su mrtvi, a misle da su živi“. Tu gospodo moja, iako među vama nema takvih, ne znače ništa zvanja, titule i nagrade koje dodeljujete međusobno da bi vam se činilo da dobro radite! Najteže i najlepše je biti Čovek! Ja na vama vidim i žao mi je zbog toga najiskrenije, da ste temeljno fulali i sami sebi uskratili epitet Čovek! Moj trud je usmeren da neko od vas a možda i svih četvoro progledate, presaberete se, prepoznate svoje grehe, priznate ih sebi, shvatite i promenite se da bi vam bilo oprošteno. Tek tada biste imali priliku da krenete stazom Istine, sve druge vode u Nedođiju i Bestragiju gde ste se i vi i Đokisti, karat-ateisti zapatili i zaputali. Bravo! „Baš je ori-ginalno nema zbora“ reče Đokica i napade sledećeg!! A sada Luki, kraj ovog (mislim da je trinaesto) pisma suvereno pripada tebi. Taman si mislio da si se utopio među grešnike pa ćeš ostati nezapažen, kada te ja ponovo(Dokle bre Varijante? Koliko bude potrebno. Počeo sam i ja da se brinem da li je ovoliki trud stvarno uzaludan ili ...) izvlačim na površinu iz dubine kao da si bara-kuda a večna si papalina mladica. Šta da radim, ulov je predamnom i očigledno je, da ne može zadovoljiti ni mačku a kamoli gladnu posadu za njen opstanak! Tvoje mučanje slikovito govori o tebi i tvojim realnim mogućnostima. Sećaš li se kada sam još 2002.godine opisao nivo na kome se nalazite - slivnički, kanalizacijski nivo! Vidiš da se ništa nije promenilo od tada jer se još uvek brčkaš po fekalijama i ne izlaziš na suvo i čisto, da se ne bi zakorio. Ja ti još od tada nudim sapun i kičma me boli od neprekidnog savijanja a, ti kao malo dete, nećeš da slušaš već prskaš okolo kao da si u mleku. Vidi bre Luki koliko godina imaš a ne znaš još ni da pišeš a već bi da budeš pisac ( posledica dugogodišnjeg brčkanja, šta zna dete šta je feka). Kada bi to u zbilji moglo, da iz slivnika đipiš na Nebo, bilo bi više turbo skakača od običnih hodača. Ali u tvojoj glavi su i takve kombinacije moguće. Srećom da je to samo u jednoj glavi, na šta bi svet ličio kada bi to bilo u svim glavama a ne samo u tvojoj ( iako se broj dramatično povećava)? Konsultovaću te čim se oporaviš?! Ono što ti pišeš o drugima, nije pisanje već prepisivanje tuđeg (plagiranje - stručno a žargonski izraz za tu vrstu pisanja je - kere-feke iliti, majmunisanje. Kod tebe se to zove lagerovanje...čega Luki-ce?) i ja zaista nemam ništa protiv tvog načina zarađivanja za život. Da znaš nešto više, ti ne bi radio to što radiš, već ono što još uvek ne znaš. U tvojoj glavi može i to, da želja bude zbilja. Kada tako sklapaš stvari, onda jesi pisac ali zaboravljaš da je to samo u tvojoj glavi i nema nikakvo značenje (ako izuzmemo da je to stvarno samo tvoja želja). Šta je babi milo, to joj se i snilo. Bolje bi ti bilo da si se držao prirodnih zakona umesto iluzija čiji si večni rob. Bolje rob nego grob je tvoja krilatica i eto, najzad nešto tvoje, iako i to nije tvoje ali je tebi posvećeno. Da sam pucao u tebe, ovoliko sigurno ne bih saznao i ne bih bio ništa bolji od tebe grešnog i bezvrednog. Hvala ti neizmerno, što si me tome naučio. Ti si uspeo sa svojim drugarima da mnogima zagorčaš i skratiš živote, kao mojoj majci i meni, ali nikada nećeš biti čovek, što je veća kazna od svih kazni koje ljudi mogu da odrede. Pošto si ti već pucao, a prividno nisi otkriven, ostaju ti samo puste želje i davno iskopnela svest da ćeš tako pronaći mir i smisao svog jadnog života. Šta možeš posle svega da kažeš, vidi se rečito u tvom mučanju u nastavcima bez dometa.
Vidiš Luki, od kada si u Našoj Kući, ti nisi znao ko sam ja iako ti se ja stalno temeljno predstavljam a ti „prirodno obdaren pameću“, ne fermaš ič. Da si hteo da znaš, a nisi, bar bi nešto i naučio. Ako ništa drugo, barem ono osnovno sa čime se ti stalno mučiš, da to uopšte nije onako kako si ti mislio, zapravo - to jedino nije tako. Ja sam ti dokazano pomagao da saznaš, i time sam izvesno, opravdao smisao reči Čovek i pobedio Bolest i Patologiju, a da to niko ne mora da mi prizna. Seti se, nije važan rezultat, već kako borbu izvodiš. Da si sve to znao, a ja sam ti pružao priliku svih ovih godina, sigurno bi bio mnogo bolji nego što ćeš ikada biti. Ti ne poznaješ svoje komšije, što dovoljno govori o tebi. Ti nemaš vremena da pričaš jer si samonaduvan, a kada si takav - ne možeš da pričaš. Ti si svoje odabrao i kao svaki tvoj izbor, i ovaj je iluzoran. Jedino što si postigao je, da već par godina prolaziš pored mene splasnut (a i pogled ti je u nekom drugom pravcu, uglavnom prema zemlji) a ćutiš splasnut kao da si naduvan (čime, Luki-ce? Više Cocto-OM, manje Žano-OM i još manje ženo-OM)? Vidim, imaš neke probleme u izvedbi, nešto ne štima u tako „pametnom“ scenariju? Sve se ruši prijatelju, a ti i dalje ćutiš. Bravo na tebe?! Jedan od tvojih ciljeva je da te niko takvog ne otkrije i da te niko takvog ne prozove. I ova ti se želja ne ostvaruje, kao što vidiš, i valjda si se do sada konačno uverio šta si, kao što sam ti obećao na početku. Ako i dalje imaš samopretenzije da budeš pisac, počni konačno da pišeš šta treba, a ne samo šta ti hoćeš. Postani makar piskaralo, ali ne samo onima koje ti odabereš, nego i onima koji te prozivaju (za sada samo jedan)! Nisi navikao? Evo ti najzad prave prilike!
Ovo se zove, kao što sam ti na početku saopštio skidanje ljage sa mene na tebe i prozivanje nemog pisca i lažnog Džejms Bonda. Trenutno si u javnosti a ubrzo i na sudu i pred poreskim organima, da bi kako to dolikuje Gospodi ispunili krug i dokazali i opravdali svaku napisanu reč! Zar to nije primenjena Filosofija? Voleo bih kada bi mi neko, a možda čak i ti Luki kad prohodaš, dokazao suprotno, da se i ja, neuk odreknem iluzija ako sam se ogrešio i pogrešio!
Ti si izabrao svoj trojac bez kormilara, gde „inžinjer“ Vili, moj najbolji prijatelj, i vesla i navodi brodicu ali na sprud. A na čamcu klošarska misa na pramcu. Samo „inžinjer“ Vili zna i krije da pobednike na sprudu čekaju njihovi mentori i idoli Đoka Buši alias Karate Džordž, Bordž i ja, Kill Blentoni, Tommy Bleji i njihovi najrođeniji po krvi i materi i potonci Muhamedovog sinovca Emira iz Svemira I(z)meri, Prodani i Jakupi iz Gornjeg Doma Lordova, i naravno njihov izvršni direktor Rušiti (zvani Rušim ti Temeljit, Istorit i Poreklit). Neko reče, nisu bre to Lordovi, to su smrdljivi Lurdovi! Hajde, ne preteruj prijatelju, kod nas (nazovi) demokrata razlika je samo u slovu ***pa „ptičica prihaja“, pa tek onda tačka Naravno, tu je i Kamena Galerija optočena biserima Veštičjim. U njoj je gužva neviđena, a trenutna Miss Svete Galerije je Đokicina šveca od muške tetke, Svete Sotonice iz Sotonića kod Podgorice, glavom i bradom Kondomica Glanc, zvana Crne Lee Venere, a samo među svojim najintimnijim prijateljima poznata i kao Crna Al Neverna Aida K-a. Tu su i .....? O ostalim junacima osvojene i preuređene Galerije možda drugom prilikom, ako ovo sve preživim. Javi se Luki, da ti sadržaj unapred ostavim u amanet, možda te to konačno proslavi iako ćeš biti u gipsu zbog pogrešnog navođenja i razbijanja o sprud. Tako ćeš biti onemogućen da primiš zasluženu nagradu koja doleće u iznajmljenim kočijama Svetog Petra i Nevernog Tome.
I konačno, posle bar tri kraja posle kraja, sam preko tebe huli-o, o-žuli-o i trully-o njihovog upoznao i Kondomicu Glanc, Heil Aru (i njene), Uljanog Hmeljinka i Plastičnu Urs-Štulu (i njene i sve njihove), a da se prividno, nikada nećemo upoznati! I da se zna,da ja nisam kao ti i profesor Ambrozius u Balu Vampira, ne znajući, proširio Zlo po Svetu, što je prošlo nezapaženo do današnjih dana.
Iskreno Vilijev, čika Rankov i tvoj čika Paja, inspektor Radiša, print Varijant, Bordž i ja (sam mou(n)k a odmetničko ime mi je Samosmuk), vaš lični i večni Manijak Istine Stevo R Janović
P.S. Primetićeš dok redom čitaš delo o sebi, malo unazad, malo unapred, kao pisca te nisam toliko prozivao jer je bilo materijala i bez toga. Intenzivno prozivanje je usledilo u poslednja dva pisma, lično tebi, od kojih si predhodno primio a za ovo ćemo tek videti da li ćeš se usuditi, zbog Curiosity kill the cat. So, kada mi je tvoja ženica gospođa Lučić-Marić pripretila kažiprstom da si ti pisac (pa valjda imaš pravo da zajebavaš druge, uglavnom, u zdrav mozak), ona me je naučila i naterala da pretnju proverim i da se uverim da li pisci stvarno imaju to ekskluzivno pravo koje ni jedna druga profesija nema i da te prozovem i osporim kao pisca pa još na tvom terenu! Ja sam i bez toga znao da gluma nije dovoljna za pisca ali bez provere se ne može ništa dokazati pa sam dodatno prionuo na posao da se slučajno ne bih prevario. Za tebe kao „pisca“ i to jedno pismo je previše (a ne 13 koliko ih ima) da bilo šta odgovoriš i tako barem pokušaš da nešto i opravdaš, a ti- ništa. Muk pisca je zarazan i vrlo se teško leči. Ti ćeš biti prvi pisac u Istoriji koji se branio ćutanjem i ostao pravedno nem! Ave brave!
Post P.S. Ovo pismo nije moglo biti objavljeno pre tvog odgovora. Kao što se i moglo očekivati, dva puta se nisi mogao „prevariti“ pa pismo nisi smeo ni da primiš a kamoli pročitaš, „piš-ce“, „tur-bee“ , „lajo-ce“ i „bau-če“.
O tvom odgovoru mogu samo da sanjam a u zbilji si ostao u pelenama jer si zaboravio i prvi polukorak (čitanje). U kolevci je, ipak, za tebe sigurnije i toplije nego da prohodaš na otvorenom i postaneš Đem-si Walker [zvaće te Marm(v)-Aladin a ich will (und Bin) der junge M`Laden werden]. Kako rasteš, kolevka ti je sve tesnija pa ću ti napraviti novu, veličine groba, da u njoj nastaviš da ležiš i da iz nje izlaziš i lebdiš samo noću jer dnevna svetlost smeta tvom vampirskom telašc(E.T.)u i mekanim ti tabanima.
Naravno, sledi odgovor na tvoje ćutanje i novi bren(e)dirani nastavak sage o tebi – samozvanom piscu i, već dokazanom, dripcu i „draguljčetu“ prirode.
18.09.2008. Tvoj jednooki Đeek
nastavlja se...
Fantastično, eterično, metamor-fotično, ilumina-torno, plazmatično, fantas-magorično i (je)su-realističkim događanjima dograđena i ugrađena novija saznanja, kompatibilna sa pričom o pojedincima, nesvesnim slugama Insekata, veličina grinje. Da nije zbilja privida i da nije tragična bila bi i jeste, funny Valer Tajni! How much? Such much urne-nebesno! A sve to zato što, prethodno oslobodjeni srca i duše slušamo čovekolike Insekte ljudskog obličja. Zar ovde ne ide „ptičica prihaja, irvas tiho spi”? Javi te se(bi)
Jaguar 2009, pre Lim Burg-a a 3 stanice do Ogulina
odobrio Kosmos-Met`R`o-polutan Karate Džordž, Bordž i ja (Insektori) zvani Cont-Rolleri družine Pere Kvržice i Group „Što čistije to bistrije”, večni borci i protivnici E.T. društva „Što mutnije to smrt-nije”
